90. ŠTO JE NA SVIJETU NAJLJEPŠE

“Na svijetu nema ništa ljepše”... započinjao bi Stranac igru, a svako bi dopunjavao onim što je smatrao najljepšim.

“Na svijetu nema ništa ljepše od ljubavi muškarca i žene”, rekoše žena i muškarac, gledajući se zaljubljeno.

“Na svijetu nema ništa ljepše od zvjezdanoga neba u visini”, rekao je jedan stari filozof, pobožno.

“Na svijetu nema ništa ljepše od dječje radosti”, govorile su majke, radosno.

“Na svijetu nema ništa ljepše od predanoga rada za druge”, govorahu rijetki, predano.

“Na svijetu nema ništa ljepše od bezbrige i lagode”, govorahu mnogi, prpošno.

Kad su se svi izredali, počeše nutkati Stranca:

“Reci sad Ti, što je Tebi najljepše”.

Onda On progovori odasvud:

“Na svijetu nema ništa ljepše... zbilja, ništa ljepše... nego voditi ljubav do stapanja s najljepšim. Pitali ste što je Meni najljepše - Meni je sve najljepše! A sve, to sam Ja! I Ja živim u stalnomu stapanju s najljepšim, i od toga nema ništa ljepše”.

Ogledaše se za odasvudnim glasom, i vidješe Njega kuda god su pogledali. Ali On je sada bio nadzemaljski divan. Izgubiše oči za sve drugo. Uvidješe tko je najljepši na svijetu, i požališe što to nisu vidjeli na vrijeme. Ali On ih utješi, rekavši:

“Čekat ću vas na ovomu istom mjestu za toliko i toliko uštapa. Da vas opet pitam što sam vas pitao. A dotle, ne brinite, Ja za vas volim ono i onako, što i kako ćete vi jednoga dana voljeti”.

Jednoga dana, na vrhu naših dana...

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 6. (još neobjavljeno)