Stjepko je bio drag dečko iz susjedstva. Volio je svirati gitaru, pjevati uvečer u društvu, uz logorsku vatru i čašicu pića. Bio je i dobar student, prijatelj. Uvijek spreman na razgovor i šalu, omiljen u društvu.

 

Imao je stalnu djevojku  Snježanu. Voljela ga je. Ma ne samo voljela, obožavala ga. Ona je studirala pravo. Bila je iz imućne obitelji, on također. Pred njima je bila jedna lijepa i sigurna budućnost.

 

Ona je  marljivo učila i pripremala se na zajednički život. Ubrzo se preselila k njemu, kod njegovih roditelja, u obiteljsku kuću. On je studirao, a uz učenje često je i putovao. Volio je sa društvom otići na more, međutim nikada nije Snježanu zvao da ide s njim. Ona je vrijedno učila, a on je putovao. Na tim putovanjima pratila ga je i jedna djevojka, Jasna. Nije bila baš neka reprezentativna, malo je bila debeljuškasta, ali voljela ga je jako, i za njega bi dala sve na svijetu. Redovno ga je financirala, razmazila ga je. Voljela je njegov glas, onako strastan i dubok, uz pratnju gitare, osjećala je tada da je cijeli svijet njezin i sve bi dala za taj trenutak sreće. Ponekad bi je štrecnula pomisao da on ima djevojku, ali nije ju to previše uzbuđivalo jer je i njoj ukazivao podjednaku pažnju.

 

Snježana je bila pri kraju svog studija. Uskoro je trebala biti diplomirani pravnik. Bila je ponosna na sebe, i sanjala o sretnoj i lijepoj budućnosti. Njega je vidjela pokraj sebe, u kolijevci njihovo dijete, oni zaljubljeni……  Kad se vratio sa jednog od njegovih putovanja, maznim glasom ga je upitala….. „dragi, dugo sam već kod tebe…. Volim te…. Voliš me…… kad ćemo se vjenčati“?

 

„Kad ostaneš trudna“, brzo je odgovorio. Za sada nam se nikuda ne žuri. Zajedno smo, volimo se, nema potrebe to mijenjati. Lijepo nam je ovako.

 

Ubrzo je Snježana prestala koristiti zaštitu, i za kratko vrijeme dočekala je svoga Stjepka sa najradosnijom vješću. Roditi će dijete. Njihovo dijete. Plod njihove ljubavi……

 

On nije baš iskazao neko pretjerano veselje, ali nije niti pokazao žalost. U stvari pokazao je totalnu ravnodušnost, samo ona to u svojoj radosti nije niti primjetila.

 

Prolazili su mjeseci, već je bila u šestom mjesecu trudnoće, a on je i dalje bio isti. Malo je učio, često je putovao, radio nije ništa, Jasna ga je i dalje financirala svaki mjesec, a on se izjašnjavao da mu je ona samo prijateljica. Snježani je već pomalo postalo blesavo sve to, pa je porazgovarala sa budućom svekrvom.

 

„Rekao je da ćemo se vjenčati kad budem trudna, a sada me niti ne primijeti. Što ću ako se dijete rodi, a ja ipak ostanem sama? Roditelji će me se odreći, nikoga neću moći više imati sa djetetom bez oca. Što da radim?“  

 

-         „Pa nisam ti to htjela prije reći, ali najbolje ti je da pobaciš – kaže joj njegova majka. Vidiš i sama da je on neozbiljan, od toga svega neće biti ništa, a ti ćeš si upropastiti život. Nemoj razmišljati, uradi to.“

 

Nakon dugo razmišljanja, preko svojih veza, prijatelj liječnik izveo joj je pobačaj u tako visokoj trudnoći . Stjepko ju je naravno odmah izbacio iz kuće: - „Ubila si naše dijete, nisi zaslužila niti da te pogledam više ikad“ – govorio joj je bez imalo žaljenja prema njoj, i bez imalo osjećaja.

 

Ona je spakirala svoje stvari i zauvijek otišla.

 

Vrlo brzo poslije tog događaja,  točnije samo mjesec dana kasnije, dođe Stjepko i zove u svatove. Bili smo zatečeni, jer je Snježana bila u našem srcu, voljeli smo je, bila je dobra osoba, ali nismo mi mogli odlučivati.

 

Mjesec dana nakon što je Snježana napravila pobačaj i odselila,  održala se svadba. On u crnom odijelu, veseo, zadovoljan, sretan, a mlada – mlada je bila apsolutno iznenadjenje. Mlada djevojka, sa nepunih osamnaest godina, u visokoj trudnoći – svega jedno mjesec dana pred porod.

 

Svi smo bili šokirani. No svadba je prošla, a oni su nastavili  život u obiteljskoj kući njegovih roditelja, samo u zasebnom stanu. I svi su se pravili kao da života prije ovog nikad nije ni bilo.

 

Kad se rodila beba, sinčić, dali su mu ime u ime njegovog oca. On je bio ponosan na to. Par mjeseci poslije rođenja i krštenja djeteta, njegova mjka, njegova mlada supruga, njezina šogorica, brat, bratovo dijete, i ovo malo novorođeno dijete, putovali su na more.

 

Putem su doživjeli prometnu nezgodu. Unatoč činjenici da je auto teško oštećeno, nije bilo teško povrijeđenih, samo je jedna osoba poginula. Njegovo malo dijete…..