Iznenada opazim dva lika koja se nalaze ispred mene. Dovoljno su daleko da im ne mogu jasno razaznati lica; dim koji se valja oko njih raščišćava se samo toliko da ih mogu letimično pogledati.

Stječem dojam da se radi o muškarcu i ženi, mada nose jednake svijetle bijele halje koje prelcrivaju njihova stopala i imaju rukave koji im lagano padaju niz ruke. Oboje imaju sjajnu kosu koja im seže do ramena. Jedno od njih ima kratku bradu.

Sada mogu razaznati boje na njihovoj odjeći. Plava . . . zelena . . .žuta .. . crvena .. . i narančasta. Ima i grimizne, ili je to blijeda boja lavande? Možda ljubičasta. Čudno ... izgleda kao da boje ne ostaju na istom mjestu kada ih letimice pogledam i tražim. Tamo gdje se nalazi taj par nema toliko svjetla kao ovdje gdje ja stojim; međutim, mogu vidjeti sjaj u njihovim očima.

Njih dvoje izgledaju ljubazno i procjenjujem da su stari šezdeset i pet godina ili tu negdje; ali na svoje čuđenje slutim . . . osjećam . . . moja mi intuicija odjednom kaže .. . da su stari stotine-tisuće godina. Čekaj. Nevjerojatno! Oni su vječni! Zamišljam li ovo? U kakvom se to novom svijetu nalazim?

Sada mogu vidjeti da se sa svake strane toga para nalazi stol. Na jednom stolu leži otvorena knjiga - golema knjiga. Nikada nisam vidio tako veliku knjigu! Sigurno je debela 120 cm! A dugačka je barem 180 i široka možda 120 cm!

Na stolu do muškarca nalazi se nešto što izgleda poput obrednoga pribora: nekoliko komada kamenja nalik draguljima; zlaćani kalež; velika kristalna kugla iznad koje se nalazi šipka što ju gotovo dodiruje, a na čijem se kraju nalazi bezbojni brušeni kamen.

Iznad stola-oltara visi simbol, simbol koji sam vidio prije ... a opet nisam vidio. Podsjeća me na ankh. No, umjesto da ima jednu vodoravnu crtu ispod omče, on ima dvije vodoravne omče; i umjesto ravne nožice ima nožicu sličnu staromodnom otpiraču, ali složeniju - ima tri strane i dodatno je izbrazdana.

Pokušao sam prići paru ali sam ustanovio da im ne mogu doći bliže no što se sada nalazim. Umišljam li sve to ili su oni stvarni? Čini se da govore ali ne vidim da im se usne miču! Možda ih čujem svojim umom umjesto ušima! Jer kad pomislim «Zašto sam ovdje?» dobivam njezin odgovor «Kćeri, izabrana si da dođeš pred nas kako bi naučila neke tajne koje su znali stari.»

Sada progovara starac. «Da sine, ali ne tolike tajne kao što su povijest - povijest zemlje i razlog zbog kojeg su počeci civilizacije obavijeni potpunom tamom.«

Ona ponovno progovara. «Upoznat ćemo te s nešto povijesne pozadine, nekim znanjem i s nešto mudrosti. To neće biti na tajnom jeziku, budući je za ljude tvoga vremena, na vašem stupnju razvoja, teško razumjeti naše tajno pismo. Ipak, razumjet ćete neke simbole kada jednom naučite o svojoj povijesti - i svoju povijest.«

Polako shvaćam da su oni drevne duše . . . drevna tijela. . . drevni učitelji. Ipak, kada ih slušam ne zvuče staro. Njihovi su pokreti vrlo meki i osebujni. Ispred mene je bezvremenost.