zeleno more

 

Zapravo to je prica o mome prvom znanstvenom uspjehu koji je dozivio javno priznanje. Bijase to negdje u cetvrtom razredu osnovne skole u Splitu da nas je uciteljica sve pitala koje boje takoder moze biti more a da nije plavo?! I ja dignem ruku I kazem:" Drugarice uciteljice ja mislim da more takoder moze biti zelene boje a razlog tome je odsjaj borove sume u plicinama kao sto je to slucaj na primjer na otoku Mljetu." Jer meni je ovaj otok bio poznat odranije isto tako kao I njegove sume. "Bravo Gavrilovicu, je li vidite kako je nas Gavrilovic pametan I vrijedan ucenik…" Jer ova uciteljica bijase prema meni blagonaklona mada me drzala "Vlajem" kao sto su me tada svi u Splitu drzali jer upravo se preselih iz Dubrovnika I imadoh jaki dubrovacki akcent.

　

Žuto jaje

　

Ta je ista uciteljica jedared postavila pitanje svim ucenicima iz kojeg dijela jajeta se rada pilic. I ja dignem ruku I velim: "Drugarice uciteljice ja mislim da se pilic rada iz zutog dijela, naime, zumanca." A ona odgovori: "E Gavrilovicu nije tako. Pilic se rada iz jedne male bijele svilene niti koja vam je svima poznata a koja se nalazi po strani zumanca a iz zumanca pilic koji raste se hrani." I ja sjednem pokunjen.

　

Bijele kocke secera!

　

　

Ta je ista uciteljica takoder jedared postavila pitanje kako se slazu kocke secera u kutiju kada se pakiraju za prodaju?! I ja opet dignem ruku I ona me prozove a ja na to: "Drugarice uciteljice ja mislim da se kocke secera slazu u pravilnom rasporedu jedna do druge kao na primjer kocke na sahovskoj tabli." Sto bijase posve logican zakljucak mada nikada ne vidjeli kutiju sa kockama secera koju smo mi ponekad kupovali za potrebe spremanja bosanske kafe. I ona bijase ovoga puta takoder zadovoljna: "Bravo Gavrilovicu, bas tako, slazu se jedna do druge." I ja bijah zadovoljan takoder mada bijase unekoliko cudno da sam se ja svagda prvi javljao dok su se drugi ucenici kolebali ali sam zato ja I brao vrhnje dok su drugi postili. Isto tako ja bih svagda imao za uvod I otpocinjao bih sa "ja mislim…" jer ja sam doista I mislio. Mnogo godina kasnije otkrio sam da u filozofiji Descartesa postoji jedna njegova maksima: "Ja mislim dakle jesam." Otada mi se Descartes jako svida mada se u nekim detaljima ne slazem sa njim.

 

Priča o starom i mladom mrazu　

　

Bijahu stari I mladi mraz. I gledahu oni jednoga drvosje

ću sa sjekirom kako ide u šumu I bogatog vlastelina u kočijama. I veli mladi mraz starome mrazu: "Hajde da se okušamo tko je jači. Evo ja ću uzeti ovoga drvosječu." Jer drvosjeća bijaše samo u tankoj poderanoj košulji, dubokim poderanim čizmama I sa sjekirom na ramenu. I mladi mraz mišljaše da će takvog golog bijednika lako savladati. A stari mraz reče onda: "Dobro ja ću pokušati sa ovim vlastelinom u kolima." Jer vlastelin bijaše u velikoj toploj bundi sa rukavicama od debele kože I toplim čizmama sa krznom. Mladi mraz je naime mislio da je sa ovakvim ljudima jako teško izaći na kraj. I pritisnu oni oboje, mladi mraz drvosjeću a stari mraz vlastelina. Međutim se pokaže da mladi mraz nikako da savlada drvosjeću. Drvosjeća je sjekao šumu I sve mu bijaše toplije. I koliko god mladi mraz pritiskao nikako nije mogao savladati drvosjeću. Dočim stari mraz pritisne na vlastelina pa ga tako ophrva hladnoćom da se debeli vlastelin jedva pridigne sa svoga stoca u kolima. Konačno nakon nekog vremena oba se mraza ponovno susretnu pa veli mladi mraz starome mrazu: "Nikako da savladam drvosjeću". A na to stari mraz veli: " A ja svome vlastelinu nisam dao da dahne od hladnoće pa ga vrlo lako savladam." I onda se oboje zamisle pa onda veli mladi mraz starome: "Nisi ti lako ophrvao vlastelina zato što si ti iskusniji mraz I pametniji od mene nego zato jer sam ja daleko naiviji od tebe što I priliči mojim godinama. Prema tome nisi pobijedio zato jer si bolji od mene nego zato jer ja vjerujem samo u ono što vidim a ne kao ti I u ono što nikome nije jasno." Pa se onda oba mraza upute dalje.

　

　

 zlatan gavrilovic kovac