Živjeti u dva svijeta, nije to tako bolno... isključiš jedan kad si u drugom i obratno ... kad sam u realnosti, isključim onaj "moj tajni svijet" i živim realno sa svim divotama i strahotama tog realnog života.

Kad se uključim u "moj tajni svijet", nema realnog svijeta, u njemu ni mene nema, jednostavno sam u "svom tajnom svijetu" gdje sam onakva kakva sam u duši, bez ljudskih naslaga nabačenih tijekom silnih godina i silnih stoljeća i silnih života koje sam proživjela.

U tom tajnom svijetu lagano se diše, ispod površine - pluta se tiho, zaranja se na dno koje nije tako tvrdo kako ga opisuju, već je mekano i prijateljsko.

U realnom svijetu kad dođeš do dna, bolno je i teško, ali zato uvijek imam taj mali padobran "mog tajnog svijeta" koji mi olakšava tvrdi udarac o dno realnog svijeta i to su ta preklapanja koja balansiram na neki fini, a meni tako nepoznat način, valjda to moja duša radi switch on - switch off.

napisano: 19.11.2015. iz nove neobjavljene zbirke fantasy priča koje se nalaze na ovom fantasy blogu

https://blog.dnevnik.hr/lepeze-slike-uspomene