.,noć pod tamno plavim nebom.,mjesec se skriva od sebe kroz oblake..vani je puste.,svjetiljke ulicne rastjeruju mrak...u sobi sam..gledan zamisljeno kroz otvor.,kroz prozor..noc je taman.,iako je sredina 10 prosla i vec prolazi.,noc je ugodna...neka mistika je u zraku..,osjecam neku trenutnu tjeskobu dok mi pogled kruzi po sobi..slika mene na prvi dan skole.,mali djecak imenom Damir sa smjeskom u ruci drzi veliku olovku na kojoj pise moji prvi skolski dani...djecacki osmijeh.,pocinje skola.,a osmijeh blag ponosan..kao da znam sta me ceka.,torba na leđima odaje malu zbunjenost.,dok olovka sa grafitnim dijelom okrenuta put gore,sa crvenim srcem na jednom kraju.,a sa plavim srcem na drugom..olovka je malo manja od mene.,i drzim je cvrsto al pomalo sa blagim strahom u ocima..jer ipak je prvi dan skole..strah od nepoznatog...pokusavan se sjetit te slike u mom umu.,u mom srcu.,tog zaustavljanja vremena u vjecnosti.,na tren za uspomenu.,pokusavam..vrtim slike,sjecanja su opet stvarna.dovedena su u ovdje i sada.vadim ih iz davnih arhiva svog uma..nazalost praznina je neka.,nemogu se sitit bas te slike...al zato iman sliku koja je van mene.,objesena na zidu.,slojevi prasine su na njoj..koliko puta tu sliku gledam prođem kraj nje.,al je i ne vidim...gledam tu sliku i bude se neka sjecanja..slika je van mene.,uspomene su u meni...na tren nema razlika unutra i vanka...kazem sebi.,mnogo puta kao i sada.,je istina je trebalo bi vise pozornosti obratit na stvari koje su nam postale normalne.,rutinirane.,koje uzimamo po receptu zdravo za gotovo.,i ne razmisljajuci o njihovoj vrijednosti...za moju osobnost...za moje zelje strahove.,za moje uspomene,i dobre i loše,.plima i oseka.,mjesec i veceras radi svoje...vecer mjesec mi nije samo rijec mjesec..mjesec zemljani satelit.,koji nam osvjetljava put...mjesec je veceras u mojim ocima nekako ziv...ako nema nista izvan mene.,pitam se di je onda mjesec..,jel je mjesecina u meni.,prepletena nekim nitima...ah sliko moja.,koliko puta gledam al ne vidim.,ovu caroliju unutar mene svatim kao sablonu.,rutinu.,da vise i netrudim se gledat u Istinu koja je samo naizgled uvik ista...koliko se mi puta iznova zaljubljemo u nasu srodnu dušu u zivotnog druga.,po tko zna koliko puta trudimo se vidit iz svih kuteva naseg srca tu Istinu.,iako mislimo da je znamo.,uvik je iznova potvrđujemo i trazimo..jer jedino ona i vrijedi..ta istina ta ljubav temelj naseg bica i postojanja ponekad je prekrivena oblacima...al mi iznova za ljubav izgaramo...i svaki put izgleda kao drugacije...samo naizgled...kad svaki put iznova u sebi i drugoj tebi dragoj osobi vidis ono zbog cega ona jest to sto je..,to sta si i ti sam..,tljubav je danas postala rijec pojam..suhoparna lazna prolazna...jer gledamo je kroz prizmu nase osobnosti odnosno stavova.,mozda je odraz i iskrivljen.,jer sam u strahu.,il mislim da znam pa gledam i ne vidim..jer se ja zaista bojim umirati sebi da bih iskreno zivio.,slobodno neoptereceno...bez dalekozora koji sam sebi nametnuo misleci da cu bolje viditi.,tako blizu a tako daleko..zivot je paradox za sinteze i analize mog razuma.,ja to i da ocui nemogu razumit.,sve sta ja mogu jest bit.,volit.,zivit to..al zivit kako treba bit dosljedan...ne prodavat sebi i drugima lazne etikete..vec vidit ono sto je jedino jest.,skola je tu.,zivot je tu..neka moja glava bude u neznanju.,jer moram umirati sebi da bi zivio.,iskreno nesputano slobodno..svi mi tezimo trajnom istinskom miru..ponekad nas nase teznje ceznje nas preveliki napor i koci.,pa optereceni brigama neprimjecujemo neke toliko puta viđene detalje koje cine zivot upravo takvim kakav je.,vrime je takvo,ko stvoreno da budes robot,jer na neki nacin i moras da bi prezivio u ovakvom vremenu.moras se prilagodit..,molim Boga da me odpoistovjeti od svega onoga sto ja nisam.....zivot je jednostavan mi smo komplicirani odnosno nase osobnosti.,uhvacene u mrezu sjecanja i ocekivanja...ja sam ovdje i sad...kao i ova uspomena...pamtim samo sretne dane a svi su bili sretni.,jer na kraju krajeva najveci poklon je sto smo uopce zivi...ovo tijelo ce proc ova osobnost ce proc njezini usponi i padovi ce proc...pamtit ce se samo jel osoba bila covjek.,jel se borila za to da bude covjek prije sv-ega..Bog je taj koji sve stvara koji se igra...ja samo promatram...ja se samo divim..jer bez mene nema ni Njega jer bez Njega nema ni mene..ja i On unutra i vani i moji zemaljski roditelji dragi...i prolaznici oko mene sva ta lica...svi smo jedno...neka ova misao izvire iz podrucja onkraj uma...iz vjecnog izvora..odpoistovjeti me Boze da mogu bit ono sta i jesam...samo bit.....to mi je ujedno i najveci poklon..poklon koji je  trajan...ta cudna nevidljiva nit...no ocima srca vidljiva u svemu.......samo se srcem dobro vidi....