Srednji put (priča)
Princ Šravan je živio u raskošnom dvorcu. Obožavao je raskoš. Svoju prestonicu je stalno obnavljao i postepeno ju je pretvorio u jedan od najljepših gradova. Ali jednom je shvatio da mu je sve to dosadilo. Čuvši da je Buda došao u grad, otišao do njega i bio je toliko oduševljen da je zamolio da ostane kod njega.
Cijelo kraljevstvo je bilo zbunjeno preokretom situacije. Ljudi nijesu mogli da vjeruju, jer je Šravan bio veoma ovozemaljski čovjek, koji je udovoljavao svim svojim željama, čak i najekstremnijim. Obično su ga zanimali samo vino i žene.
Budini učenici, takođe su bili zbunjeni i pitali su ga:
- Šta se desilo? Ovo je čudo! Šravan nije tip takvog čovjeka, osim toga živio je tako luksuzno. Kako je čudno, da on želi da postane sanniasin! Kako se to dogodilo? Učinio si nešto?
- Nijesam ništa - rekao je Buda. - Um može lako da se premješta iz jedne krajnosti u drugu. To je uobičajeni put uma. Tako da Šravan nije ništa novo uradio. To se moglo očekivati. Vi ste tako zapanjeni, jer ne znate zakone koji upravljaju dejstvom uma. Čovjek koji je gubio razum, uživajući u bogatstvu, sada gubi razum, odričući se bogatstva, ali gubitak razuma ostaje - i to je suština cijelog uma.
I tako je Šravan postao monah, a uskoro su učenici vidjeli da ide iz jedne krajnosti u drugu. Buda nikada nije tražio od učenika da idu goli, a Šravan je prestao da se oblači. Pored toga, počeo je da se bavi samo-mučenjem: oni su jeli jedan put dnevno, a Šravan je jeo sledeći dan. Ubrzo je bio potpuno iscrpljen. Dok su drugi meditira ispod drveća u hladovini, on je sjedio pod jakim suncem. Ranije je bio je lijep čovjek, imao je divno tijelo, ali posle šest mjeseci, nije se mogao prepoznati...
Jedne večeri Buda je došao do njega i rekao:
- Šravan, čuo sam da si prije nego što si postao monah, bio princ i da si volio da sviraš sitar. Bio si dobar muzičar. Zato sam došao da ti postavim jedno pitanje. Šta se dešava ako se strune olabave?
- Ako se strune olabave, nikakva muzika neće se dobiti.
- A ako su strune veoma zategnute?
- Tada je takođe, nemoguće izvući muziku. Zategnutost struna treba da bude srednja - niti da su labave, a ni pretegnute, već tačno u sredini. Na sitaru je lako svirati, ali samo majstor može pravilno da podesi zategnutost struna. Tu je potrebna zlatna sredina.
I Buda je rekao:
- To je ono što sam htio da ti kažem, gledajući te tokom ovih šest mjeseci. Muzika koju želiš da izvučeš iz sebe, zvuči samo tada, kada strune nijesu olabavljene ali i nijesu pretegnute, već upravo u sredini. Šravan, budi majstor i znaj da prekomjerna napregnutost ide u suvišno, a pretjerana opuštenost - u slabost. Dovedi sebe u ravnotežu - tek tada ćeš moći da postigneš cilj.
Prevod priče: http://pritchi.ru/id_81
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com