Nakon čudnovatog sna kojeg sam neki dan sanjala, o čudnovatom oružju, zraci, koja osim živih bića reže i dimenziju u kojoj živimo, upitala sam se, da li je tako šta moguće zaista stvoriti uz ljudskog uma? Pitala sam prvo svoju dušu u meni, da mi da odgovor, sasvim mirno, i bez imalo sumnje u ono što će mi reći..Prvo što mi je rekla je bilo, da konačno pročitam, zapravo, pregledam knjigu A.Milinkovića-"Teslino tajno oružje", koju sam dugo držala u svojoj arhivi kompjutera..
"Pa dobro,"-odgovorih.."Učinit ću to, "-rekoh, i krenuh u proučavanje...
Pa naiđoh na mnoštvo ideja, patenata, oružja koja su sad negdje već i upotrijebljena, doduše, još uvijek, onako..pod pultom, ne zvoneći na sva zvona:
Teslin bacač-zraka smrti,oružje za uništavanje na daljinu, bez iskri..u sistemu nema elektrona, energija se usmjerava u jednom pravcu, sastoji se od neutrona, i pali sve, na neograničenu daljinu..
Teslin štit-sferična energetska opna koja, kad prekrije cilj, svaki oblik materije koji je dodirne pretvara u paru..
Današnje oružje o kojem se govori.HAARP-oružje kojim možemo izazvati ometanje telekomunikacijskih sistema, uticati na migracione procese životinja, izazvati različita oboljenja, i zbog promjena u energetskom naboju, čak i poremećaje u moždanim funkcijama, da ne kažem potpuno upravljanje klimom i određenim dijelovima ljudske populacije...
Začudo...
Sve me je to ostavilo savršeno mirnom..
Jer sam shvatila da glavno i najsmrtonosnije oružje koje nam može naškoditi, meni više ne može ništa.To oružje je STRAH...
Uz njega i gubitak SVJESNOSTI, koje taj strah hrani..
Svjesnosti o tome, da shvatimo da nijedna materijalna ni vanzemaljska sila ne može ugroziti naš opstanak, osim nas samih, ako u sebi nonšalantno držimo isti nivo svijesti, okrenut sebi i svom razdvojenom biću, koje odvaja od sebe zlo,boga, i okreće se svom egu napuhujući ga znanjem i samo beskrajnim znanjem, ne puneći ga ljubavlju..
Boga se ne vidi u sebi, on je negdje izvan nas, i stvorio je sile zla da se sa njima borimo, jer,..sve je oko nas stvoreno mimo nas..
Ali nije tako..U univerzumu postoji samo jedna jedina snaga-a zove se ipak..uvijek i samo LJUBAV...Ljubav i svjetlo..
Zlo dolazi od beskonačnog služenja svom egu, iz kojeg, hipnotizirani ne možemo izaći..Ego traži hrane--znanja, ego raste na tlu straha, i ako mu uskraćujemo znanje, postaje sfera pakla za sebe..
Onaj san je poslužio da shvatim koliko zapravo ljudi oko mene spava..Uljuljkano u kolijevke matrixa i onoga što im se neprestano nameće kao istina: da je Tvorac sudac koji neprestano važe i mjeri..Da On organizira vojsku koja će, boreći se za njega, naći jednom mjesto u njegovom carstvu...
A On se nježno smiješi, i blješti svojim divnim iskrama spoznaje: U Ljubavi nema straha...
I shvaćam, da nam je On poklonio ovaj divni planet, da bi ga voljeli još više..najviše..
Negdje, u sferi, nevidljivoj ljudskom egocentričnom umu,mirijade divnih duša šalju predivnu energiju koja baš taj naš planet čuva od najsmrtonosnijih oružja koja se negdje u glavama ljudi, obuzetih sobom, još rađaju..
I ja im se priključujem, svojom malenkošću, svojom iskricom svjetla i vjere, da će baš ti umovi, bez ljubavi, a prepuni znanja,dobiti ljubav..I probuditi se..
Znam da će tako biti..I ponavljam u sebi misao, koja mi postaje mantra života: "Budi miran, i znaj: Ja sam Bog"..
U meni je..I u svima koje pokušavamo na bilo koji način osuditi...Jednom ćemo shvatiti da smo zaista Jedno biće...Nerazdvojeni i vječni..I prestat će smiješne izjave o griješnosti i ne-griješnosti..
Voljno prihvaćam Ljubav..I kao takva koračat ću kroz sve dimenzije gdje se nađem..Bez straha, i pitanja...