U davno vrijeme sova se bavila bojanjem i sve su ptice dolazile k njoj da im oboji haljinu.

Ona ih je ukrašavala raznovrsnim bojama.Jedino je tašti gavran letio uokolo u sniježnobijelom ruhu.Napokon je potražio sovu i rekao joj"Molim te, oboji moje ruho bojom kakvu nitko nema".Sova je dugo razmišljala , a kako je sve znane boje izredala,njegovu je haljinu obojala u crno , govoreći:"Imaš što si tražio".

No gavran se jako razljutio.Crna haljina nije mu se svidjela jer je želio neku svjetlije boje.To sovi do dana današnjeg nije oprostio.Svaki put kad je sretne, iznova je napada i grdi zbog onog što mu je učinila.

A sova se povlači u šumu, te danju, dok lete gavranovi, ne izlazi iz zaklona.

 Pouka je............?