Sanjaj svoje snove duginih boja, a ja ću ponekad da svratim da ih skupa oslikamo...
Da, uđi...
Uzimaš malo žute i slikaš suncokrete, pa malo plave za mačuhice, malo crvene kao krv, kao plišana boja ruže.
Pozvan si u moj svijet na onu stranu stvarnosti da letimo skupa nepoznatim svjetovima... tamo gdje se san i java pretaču u nepregledni niz mogućnosti ograničenih samo tvojom maštom.
Dajem ti ruku, vodim te u svijet u kome nije kročio čovjek.
Pred vratima ostavljaš sve slabosti duše, sve okove uma i lako bez opterećenja ulazimo.
Zbunjen si samo na tren ali osjećaš da te sve opušta, da se dodiruješ s bliskim dušama.
U jednom trenutku dijete si.
Kako na filmskoj traci nižu se fragmenti tvog djetinjstva i prašina i kaljuža, rumeni obrazi i crvene jabuke.
I konji ...
...