Radomir svakog časa treba doći kući. Sjedeći na kauču, podvijenih nogu, Anja ga sa strahom i nestrpljivošću očekuje.

Kad je napustila Leonov stan, sva uzdrhtala, povrijeđena u dubini svoje duše, odvezla se ravno kući i pojurila pod tuš. Dugo se tuširala, čvrsto se trljajući spužvom, pokušavajući uzaludno izbrisati sjećanje na ona tri sata provedena sa Leonom.

Odlučila se! Dok se, poslije dugotrajnog tuširanja, brisala mekim ručnikom, čvrsto odluči sve priznati Radomiru. Ništa neće uljepšavati: reći će mu istinu, golu istinu, pa što bude! Nije je briga! Više je ni za što nije briga! Bilo kako da ovo završi, nije važno! Važno je jedino da završi! Mora prekinuti! Ovo je bez kraja i konca! Ne može više podnijeti sve ovo! Koliko li je samo već dala tom gadu! I previše! A on traži sve više i više! Mora sve priznati mužu! Ovo je pakao, nije život. Priznati će mu svoju nevjeru, pa što bude da bude! Mnogo toga i onako ne može izgubiti! Brak joj postao farsa i svakim je danom sve gore!

I donijevši odluku, Anja se odjednom osjeti mirnom, gotovo bi se moglo reći bezbrižnom, laganom i nakon podužeg vremena, sasvim opuštenom.

Neka bude što treba biti!

Ostavši sam nakon Anjina odlaska, Leon se zadovoljan svojom odigranom scenom, nasmije glasno i napuni čašu viskijem. Iskapi oštro piće i ponovo se nasmije.

- Glupa kučka! - glasno reče.

Pio je sa uživanjem! Konačno je i njemu svanulo! Lova će sada redovito pritjecati! Nema više briga, bar za izvjesno vrijeme! Potruditi će se da to što duže traje! Cijediti će Anju, ups! ne Anju, njenog uvaženog lovatora, što duže može! Sudeći po onome što je doznao o Radomiru, to može prilično potrajati! Sve što taj klipan dotakne svojim rukama, pretvara se u zaradu! Zovu ga Čarobnjakom, u nekim krugovima. Nitko tako brzo ne stvara kapital, živu lovu kao Radomir. Tako mlad, a već je legendarna njegova snalažljivost i upornost. I zaobilaženje istine pri uvjeravanju potencijalnih kupaca! Lova će pritjecati, bio je sve sigurniji i sve zadovoljniji Leon!

Uljuljkan u slake snove o lijepoj i bezbrižnoj budućnosti, zaspao je sa čašom u ruci, sjedeći u fotelji.

Radomir ne shvaća što osjeća. Ne prepoznaje vlastite osjećaje! Kao da netko drugi to proživljava, a on samo promatra sa strane, siguran i zaštićen. Ono što se inače uvijek događa drugom, sada se događa njemu! Slušao je o tome i sprdao se sa time! Sad je ozbiljan da ozbiljniji ne može biti.

- Koju su mi lijepu kašu priredila - reče u po glasa i vadeći cigarete, nervoznim pokretima.

Anja ništa ne reče. Sjedi preko puta njega, Radomira, svog zakonitog, kome je upravo u lice rekla da ga je varala sa jednim običnim probisvijetom. Gleda ga i čudi se njegovoj reakciji. Nije ovo očekivala! Očekivala je erupcije bijesa, povrijeđene muške taštine, a vidi samo…što vidi? Zabrinutost! Vidi zabrinutost, sine joj odjednom. Može mu pročitati pitanje u glavi! Pita se, kako će se čitavo to sranje odraziti na njegovo poslovanje! Nema ljubomore, nema scena!

- I to sad, baš sad! - govori Radomir, a uzbuđenje mu raste, odaju ga pokreti, brzi, titrajući. - Spremam posao svog života, a ti mi upravo u takvom trenutku serviraš svoje gadarije.

- Vidiš - reče Anja - to je najveći razlog.

- Što?! - viče Radomir i ustaje bijesno. - Sad će još ispasti da sam ja kriv! Jesam li se ja kurvao?

- Vrlo dobro znaš što sam mislila...

- Ne, ne znam! Znam samo da je ovo došlo u najgorem mogućem trenutku! Sutra u jedanaest potpisujem ugovor života, a ti i tvoj ljubavnik mi držite mač nad glavom. Pa gdje ti je bila pamet? Kako si sebi dopustila...Znao sam da si pohotna kuja, ali mislio sam da si pametna! Mislio sam…

Anja ga sluša i postaje svjesna da ga uopće nije pogodila, ranila, ostavila traga, činjenica što ga je toliko dugo varala. Jedino ga brine koliko je mogućih posljedica za njegove planove, posao...Kao i uvijek, ona mu nije ni malo važna: posao i zarada su u prvom planu, zatim ona. Ako uopće na nju i misli!

Anja se povrijeđena i uvrijeđena podiže sa stolice i prkosno se zagleda u njegovo smrknuto lice. Više joj do ničega nije stalo i odluči biti brutalno iskrena.

- Znaš - reče mu - jedno me vrijeme grizla savjest...

- Nemaš ti savjesti...

- ...ali se više ni malo ne kajem - nastavlja ona mirno, ni malo ne obraćajući pažnju na njegovu upadicu. - Ti si čudovište! Postao si pravo čudovište!

- A ti? - pita on podrugljivo. - Što si ti? Obična drolja!

- Ti si me natjerao na to! - viče Anja i lice joj gori, oči sijevaju. - Uvijek ti je sve bilo važnije od mene! Reci, kad si me posljednji put poševio?

- To ti je najvažnije! - podrugljivo primijeti Radomir. - Pokazala si to! Ševa! To je sve što te zanima! Ali neki od nas moraju raditi, znaš, ne samo ševiti se unaokolo!

- Ne odgovaraš! - optuži ga Anja! - A zašto? Jer ne znaš! Toliko je davno bilo, da se uopće ne sjećaš! Ja ću ti reći: bilo je to za tvoj rođendan, prije točno pet mjeseci!

- Pretjeruješ...

- Pet mjeseci!!! - urla Anja i u njoj raste ljutnja. - Pet mjeseci! Je li to normalno? Imaš trideset i jednu, ja dvadeset i pet, a ševimo se dva do tri puta godišnje!

- Zaveži! - obrecne se Radomir: povrijedila ga, ali u dubini duše osjeća...

- Ne govori mi da zavežem! Nemaš prava na to!

- Koliko se sjećam - uzvraća Radomir udarac - nisi se bunila kad sam počeo dobro zarađivati! Vrlo si rado prihvatila lagodan život, koji ti je moj rad omogućio! A sad mene okrivljuješ za svoj preljub! Ma kakav preljub! Parila si se sa tipom dvadeset i dvije godine starijim od sebe! Fali ti tatica?

- Svinjo! - vrisne Anja, dohvati pepeljaru i baci je prema njemu.

Radomir se sagne, ali ne dovoljno brzo: pepeljara, teška, staklena, okrzne mu čelo, razdere kožu i krv poteče.

- Vidi što si učinila - reče joj tužno, ljutito, bolno.

- Trebala bih te ubiti! - vrisne Anja, okrene se na peti i odjuri u spavaću sobu.

Ostavši sam u dnevnoj sobi, uz zvuk zaboravljenog televizora, Radomir krene prema kupaonici i dok je hodao, začuje kako se Anja zaključava u spavaćoj sobi. Nema veze, noćas mu i onako nema spavanja! Mora srediti čitavu situaciju, onemogućiti njenog ljubavnika! Sutra u jedanaest ugovor se mora potpisati i neće nikome dozvoliti omesti, a kamo li spriječiti potpisivanje! Nikome!!!

Radomir strpljivo sjedi u kolima, noć je, ponoć upravo otkucava, hladno je, hladno i on se pomalo trese, sjedeći i napeto buljeći u noć. Parkirao se suprotno od zgrade u kojoj živi Leon, Anjin ljubavnik. Sve zna o njemu. Ne sve, ali svakako ono što mu je potrebno. Iscijedio je mukotrpno to iz Anje, prokleta bila, morao je čupati riječ po riječ. I to kroz zatvorena vrata spavaće sobe! Nije mu htjela otvoriti vrata! Uvrijeđena? A što bi onda on morao reći? Ona je uvrijeđena! Pih!

Dok je u kupaonici zaustavljao krvarenje na čelu, skovao je plan : otići će kod ženinog ljubavnika, platiti mu pet puta više nego što traži, dati će mu pet tisuća eura, pokupiti kasete sa na kojima je Anja i...i problem će biti riješen! Novac je svemoguć! Bezbroj puta se u to uvjerio!

Svjetla dolazećeg automobila presijeku noć: golf se zaustavi i motor ugasi. To je Leon, bio je siguran Radomir. Promatrao je visokog i atletski građenog muškarca: Anja ga je dobro opisala.

Radomir brzo izađe iz automobila, pa gotovo u trku priđe Leonu, koji se iznenađeno osvrne preko ramena. I nesigurno zakorači unazad. Iznenađenje u noći.

- Leon? -upita tiho Radomir.

- Tko želi znati? - hladno upita Leon.

- Anjin muž! Moramo razgovarati!

- Ali ne ovdje! - reče Leon. - Idemo u...

- Ne idemo nigdje drugdje, nego u vaš stan - prekine ga odlučno Radomir. - Ne odlazim bez kasete.

- Jeste li ponijeli novac?

- Jesam.

- Koliko?

- Dovoljno! - odreže Radomir. - Idemo!

U stan je prvi ušao Leon i u dnevnoj sobi upalio svjetlo. Radomir se radoznalo ogleda: tu je Anja dolazila po uživanje! Gledao je oko sebe, dok je Leon sipao piće i pružio mu čašu.

- Ne pijem - odbije Radomir i izvadi omotnicu i položi je na stolić pored kauča. - Ovdje je pet tisuća eura. Više ne dam! Za uzvrat tražim ono što imate i garanciju da nema kopija!

- Nije dovoljno - reče Leon, a pogled mu počiva na novčanicama koje su se , onako nemarno bačene, rasule po staklenom stoliću. - Tražim pedeset!

- Pedeset! - Radomir se zacrveni. - Mora da si lud! Znaš li ti tko sam ja?

- Lopov ko i ja! - odbrusi mu Leon. - I sad tražim sedamdeset!

Radomir zadrhti, u njemu nešto pukne i sad on, a ne Anja, grabi veliku i staklenu pepeljaru i njome snažno i nemilosrdno i iznenada, posve neočekivano, udara Leona ravno u sljepoočnicu. Leon pada ko pokošen, čašu ispušta, viski se prolijeva i miriše. Radomir minutu gleda, stoji nepomično, vraća mu se moć rasuđivanja. Nagne se na Leona, opipa mu bilo: ništa! Mrtav je! Mrtav je! Ubio je!

Radomir dohvati čašu koju je prije nekoliko trenutaka odbio, pa je iskapi. Odmah nalije drugu, pa sjedne na kauč, zagleda se u tijelo na podu, pa sa čašom u ruci i otpijajući povremeno, smisli plan koji mora djelovati! Ni deset sati nema još do potpisivanja ugovora! Mora biti brz! I pažljiv! Ne smije pogriješiti!

Istog trenutka, kad je Radomir napustio stan, Anja se počne grozničavim ritmom pakirati! Napustiti će ga! Odlučila je! Napustiti će ga! Kako se je samo ponio ovu večer! Čitavu je nesretnu stvar shvatio samo kao osobnu smetnju! Smetnju u njegovom jebenom poslovanju! U potpisivanju ugovora njegovog života, kako se patetično izrazio! Sve što se nalazi na putu njegovog poslovanja, za njega je smetnja! Nije ga zanimala ona, njeni osjećaji...Jesu li mu i njeni osjećaji smetnja?

Uz teško priznanje kako je izgubila gotovo sedam godina svoga života, uz čovjeka koji je nikada nije volio, već samo upotrebljavao, bolje reći zloupotrebljavao, Anja završi sa pakiranjem, pokupi svu preostalu gotovinu koju je mogla pronaći i napusti stan. Kraj jednog razdoblja!

Izađe u mrklu noć, odlučna boriti se za bolji, dostojansveniji život! A Radomir, e on će joj platiti, pomisli dok je palila vlastita kola, koja joj je za prošli rođendan poklonio. Isisati će mu posljednju mrvicu koja joj pripada! Naplatiti će mu svojih sedam mladih godina! Skupo naplatiti!

Bijesan urlik forsiranog motora zapara kroz noć, odajući Anjino raspoloženje.

U šest se sati Radomir vrati u stan i istog trenutka čim je ušao, osjeti prazninu: Anje nema, napustila ga, odmah je shvatio! Nije se opterećivao time! Bar ne mora ništa objašnjavati! Još jedna smetnja manje!

Umoran, neispavan, pomalo prljav, stane pod tuš i dobro se istušira. Znao je da neće moći zaspati, pa skuha mnogo kave, a dok je čekao da voda zavre, pokupi odjeću koju je imao na sebi tokom noći i sve, zajedno sa cipelama, ubaci u veliku plastičnu crnu vreću. Putem će se već negdje riješiti i nje, još jedne smetnje!

Iza njega je ostala noć puna napora! Kad se smirio, dobro promislio, pažljivo je, ništa ne propuštajući, pretresao čitav stan, ne skidajući rukavice koje su pripadale ubijenom ljubavniku i koje je ugledao odložene pored telefona, pa ih jednostavno uzeo. Poslužiti će! Pronašao je samo jednu kazetu, na kojoj je glavnu ulogu igrala Anja i ovaj gad koji leži na podu. Nije bilo više primjeraka, bio je siguran u to. Pretresao je svaki milimetar stana! Spremi kasetu džep: uništiti će je kod kuće. Zatim je uzeo čistu plahtu iz ormara, umotao u nju tijelo Leona, podvezao sve to poput paketa, pokupio sobom čašu iz koje je pio i bocu, pa sve skupa odnio u automobil, riskirajući da ga netko vidi. Ali bili su sitni sati, blizu tri i poslužila ga sreća: nitko nije naišao, nitko ga nije vidio! Tijelo, najveća prepreka, na pola je već sklonjena!

Odvezao se kolima u brda, iznad grada i zaustavio se kod rampe, koja je onemogućavala daljnji put kolima. Izvukao je Leonovo tijelo umotanu u plahtu, prebacio ga preko desnog ramena i psujući pod težinom, odnio ga još u brdo, u vis, gotovo dvjesto metara. Put ga šumski doveo do bunkera zaostalog još od onog dalekog rata. Sagrađen na samom vrhu brda, iznad više stotina metarske provalije, bunker je dominirao krajolikom.

Spustio je teško tijelo na zemlju, umotano u plahtu, čvrsto vezano, nastojeći povratiti dah. Zatim se sagnuo i odlučno gurnuo tijelo, svom snagom, i bez misli gledao kako se sve brže i brže kotrlja i nestaje u dubini, povlačeći za sobom kamenčiće, kamenje, odronjavajući zemlju, da bi na kraju, duboko dole, sve prestalo. Tijelo je bilo savršeno sakriveno, stopilo se krajolikom! Još jedna smetnja je uklonjena, mislio je dok se spuštao do kola. Ispred kola je zastao, izvukao kazetu iz džepa, razbio je, izgazio cipelama, a samu traku zapalio upaljačem i zadovoljno gledao kako gori, kako vatra guta dokaze, sakriva, uništava. Kraj. Nema više ništa za učiniti! Ništa nije propustio! Uklonio je sve smetnje! Efikasno, kao i uvijek! Zadovoljan učinjenim, sjeo je u kola i oprezno vozeći odvezao se kući, u prazan stan, ali onda to još nije znao.

Točno u deset i trideset, Radomir izađe iz stana, odveze se nekoliko ulica dalje, pa u poluprazni kontejner ubaci crnu najlon vreću sa svojom odjećom, vrati se u kola i odveze do ureda, u kome će za nekoliko minuta potpisati ugovor svog života!

Sve je smetnje uspješno uklonio!

(napisano 14.01.2006.)

Copyright © 2009. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.