Voda, čarobnog li elementa, prepunog života, radosti, razigranosti, svjetlosti i tame.U najdaljem kutku, negdje duboko, duboko, na morskome dnu, leži Škrinjica. I to ne bilo kakva.Prepuna je sjećanja. Na davna vremena, kada su tamo obitavala svakojaka bića. Bilo je svjetlucavih ribica raznih veličina, bisernog kamenja, srebrnih meduza, rakova tirkiznih i ružićastih boja.Dupini, kao morski čuvari te nebeske podvodne Škrinjice, običavali su svako malo doploviti do nje , jer bi u razgovoru saznali pravu, izvornu mudrost.Naime, u Škrinjici je ležalo svo znanje Univerzuma.Svatko tko je želio nešto više saznati, jednostavno bi zamolio Škrinjicu da sa njime podijeli to znanje.
Male iskričave ribice vječno su u krugu obilazile i prisluškivale o čemu je to riječ. Nikako im nije bilo jasno, što to postoji a da one do sada nisu vidjele. Bile su u dalekim morima, ledenim jezerima, slanima i slatkima, proputovale su svim rijekama i riječicama, do najmanjeg potoka. I da netko sada tvrdi da one ne znaju baš sve. Svašta! Čudom su se čudila naše malene ribice. Vidjele su i same da su različitih boja, veličina, da ih ima svakojakih, ali da postoji nešto izvan vode? To jednostavno nije moguće!
Škrinjica im je čak dala uvid u jednu veliku tajnu.
Otkrila im je da samo ako požele, mogu dobiti krila, i izaći iz vode da vide o čemu je riječ.
Izači iz vode? Pa je li škrinjica poludjela! Izvan vode ne postoji ništa - tvrdile su!
Samo je jedan par nebesko plavih ribica odlučio to istražiti. Na samu pomisao, narasla su im krila, poletjeli su svjetlosnom brzinom iz vode i..............više ih nitko nikada nije vidio.
Te ribice i dan danas lete, slobodno, i traže .............
Škrinjica im je rekla da postoji još Nešto, ali se do sada nisu sjetile što......ipak, krenule su na put.
Postale su tragatelji. I naći će. Jednom.Jer jednom svi nađu ono što traže.
A ostale ribice?
Još uvijek kruže istim putem, jer to je sigurnije, kažu one.Izvan vode ,ionako ničega nema.Samo sada više ne znaju za rijeke, niti za mora i oceane.Ostale su u akvariju sačinjenom od svojih misli.
irida
bglavac
