Sjemenka

Hajde ti,moj dragi prijatelju,izumi,stvori ili izmisli jednu malu,najmanju čudesnu sjemenku.U zemlju je sakrij,a ona neka se probudi i u biljku nikne.Iz te biljke neka drvo stasa.Drvo zdravo,s krošnjom razgranatom,punom lišća i cvijeća mirisnoga.Putnik umoran u sjenci stabla će se odmarati,radosno se djeca verati i igrati.Na granama te krošnje neka se pojave stotine slatkih petrovača,što srca će veseliti i okrijepu pružiti.Neka svaka od tih jabuka još po nekoliko sjemenki u svojoj jezgri skriva.Ti ih uzmi i u zemlju sakrij.Neka jedna od sjemenki uspavanih u majci Zemlji se probudi.Neka se bori,čvrsne i raste.Neka joj Sunce bude otac,Mjesec zagrljaj,a Kiša i Vjetrovi haljine.Neka joj Dani i Noći budu učitelji,Proljeća i Jeseni braća,a Zime i Ljeta sestre.Neka joj Vrijeme bude štap na koji se teška oslanja grana.Neka joj pčele budu glasnici,a leptiri mašta i snovi.Neka postane stablom zrelim,s krošnjom razgranatom u čijoj će sjenci umoran se putnik odmarati,pod čijim će granama radosna djeca vriskati,verati se i skrivati.A kad se gladna kući vrate,neka ih topla bakina štrudla od petrovača okrijepi i nahrani.I kad prestane slatko voće darivati,lišće što diše i cvijeće što miriši...I kad duša Bogom dana iz umornog i starog stabla pođe,neka ga čovjek posjeće sjekirom čija je drška od sličnog drveta izrađena.Neka ga u peći loži,grije se i na njemu kuha.Moj dragi prijatelju,takvu mi sjemenku izmisli.

A kad iskreno priznaš,saznaj tko može?Saznaj tko to čini,jer ona ipak postoji-ta sjemenka čudesna.

Gordan Jurković