Sjedni kraj mene, ti, koja si željna tople riječi,

  i jednog  jedinog zagrljaja, kojeg nisi dugo, dugo dobila, živeći u beskraju ledenih, zamrznutih pokušaja ljubavi...Pričat ću ti, kako ja, iako oklop imam,  želim živjeti jednom bez njega...Dočekati vrijeme, kad ću odložiti mač..I prpustiti se iskonu nježnosti.. Od samog početka, iako toliko savršena, prezrena bijah, zbog čudesne želje, da volim do kraja...

Odbaciše moju želju i miris spoznaje u meni,

i učiniše me sasvim običnom ženom..No, ja shvatih, da sam mnogo više..Ali..Već bijaše kasno da se povučem iz te borbe, u kojoj sam željela braniti ljepotu svoga bitka, i bitka svih žena koje će se roditi...Skinuh kožu zmije smaragdne, i ostadoh naga u svojpoj čistoći i želji da ostanem svoja, do kraja...

Ali, ponovo zauzdaše ljepotu duše moje,želeći je bestidno uništiti konačnošću nesavršenih vizija svojih jalovih kreacija..Napraviše od mene onu, koja skida glave,guta nevine duše, uništava drhtavi glas prazne strasti...

A ja, nježna i božanska,morala sam se braniti od brojnih uboda mača, koji su bili svi usmjereni prema mome srcu...Branila sam dostojanstvo, nježnost i savršenost Eve,majke prapočetka..

I uvijek sam izabirala ljubav, ma koliko nestvarna i čudesna bila borba za nju...

Shvati me...

Ja se ne borim za samoću i svijet u kojem će se voditi bitka bez cilja.. Samo oni, koji uz mene mogu sjediti,a da žudnjom ne uznemire moj duh tišine, mogu ostati samnom...Ja uvijek izabirem ljubav..

Ma koliko me bol razdirala iznutra...Eoni iza mene, nisu mogli uništiti želju za tim traganjem..Shvati me, i sjedni u tišini uz mene..Ja sam samo...ŽENA...