Koliko to divno, davno, i kristalno čisto bješe.. Ljubav među iskonskim titrajima i drhtajima duša naših, koje su se prelamale jedna kroz drugu, kao svjetlo, koje se lomilo i prosijavalo kroz svaku česticu bića naših..

O..sjećaš li se, kakva to ljubav bješe, prije početka svih početaka?

Sada sjedim sama, na obali sutona života, i vraćam se u našu dimenziju, koja me čeka otvorenih vrata..

Znam da mi ideš u susret..Horizont blista odsjajem tvojim, i zagrlit ću te jako, svemirno i vječno..

A onda, proći kroz zvjezdana vrata beskraja..

Neću te ostaviti..U tvojoj duši će ostati ključ za otvaranje naših vrata..Znam da nas vrijeme više rastaviti neće..

Jer..zaustavili smo ga snagom i čežnjom ljubavi naše..Ti, koja jesi, i ja, koja ću uvijek biti..

Neka zvijezde iz moje duše satkaju sag po kojem ćeš koračati, do neraskidivog zagrljaja našeg...