- Kada čovjek ima iskustvo koje sam imao i koje nosi ime satori, znači trenutno probuđenje, što to u stvari znači? Nešto me kopka u pozadini. Znači li da je on probuđen, da je on dostigao ono što toliki mitovi hvale, da li ono znači da je on sada oslobođen, slobodan, svoj? - upitao sam je. Ležala je na meni i okrenula glavu da me pogleda.

- Ništa ne znači Mukto. Samo da si imao iskustvo i ništa više.

- Pojasni mi.

- Hm. Trenutno probuđenje ili satori znači da si samo na jedan određeni momenat, tj. na nekoliko minuta ili sati, dodirnuo stvarnost koja jeste, i to u njenoj najnižoj formi. Možemo reči da je "iskustvo" probuđenja, ali to nije probuđenje samo po sebi. Sve što od toga dobiješ jeste da ti je jasno što ti jesi, ali najčešće kada se to iskustvo završi, ostaje sjećanje na njega. Ne i stvarno iskustvo. Zato i govorim da je to iskustvo, ništa više. No da se razmijemo, i to je već veliko dostignuće, ako zanemarimo da se ono može isforisirati, ako ispred sebe imaš čovjeka koji zna kako da to odradio, kao i sa tobom sinoć.

- Da, jasno mi je. Pojasni mi još o tome. Želim da mi ta tema bude jasna do kraja, koliko mogu shvatiti.

- OK. Evindentno je da posljedice tog iskustva ostaju, čovjek se mjenja. No ima mnoštvo slučajeva gdje to iskustvo nije izazvalo nikakve posljedice. Tj. želim ti reći da ono nije ostavilo traga. A to je slučaj sa večinom koja je doživjela to iskustvo. Veoma malo je onih koji su imali neke kvalitetne koristi od tog iskustva. A ta manjina je prvenstveno nastavila da radi na sebi. Sada ne želim ulaziti u dubinu što su to oni radili i što uopšte možemo nazvati radom a što ne. Za sada je nebitno.

Ustala je i natočinala nam kafe i soka. I sjela nasuprot mene.

- OK. Koje ona koristi uopšte imam od tog iskustva? Što će mi ako ne mogu da ga iskoristim?

- Imaš koristi. Samo je pitanje kako ćeš tu korist da izvučeš i kako ćeš ju u potrebiti. To je ono bitno. To iskustvo definitivno koristi ti kao tragaocu, jer napokon znaš što je to što tražiš. Više ne kopaš po đubrivu duhovnosti. Već možeš mnogo kvalitetnije da se usmjeriš i odradiš sve ono što trebaš da odradiš.

- Dobro. Sada mi pojasni nešto o tome što si rekla. O koristi, kako to iskoristiti, što dalje raditi, kamo se usmjeriti i slično?

- Prvo, što to iskustvo donosi, Mukto? To je prvo da shvatiš. Ono ti donosi da shvatiš što jesi. Da osjetiš i direktno doživiš svoju Bit. A ta bit bi se mogla izgovoriti jednom jedinom riječju: "JA". No, hajde odmah da kažem da to JA nije osjećaj, nije emocija, nije misao, nije niti jedno od čula percepiranja. Iako je osjećaj JA najbliži stanju JA o kojem pričam. Osjećaj života koji svi ljudi osjećaju jeste ono najbliže iskonskom JA. Primjetio si da se javlja specifična situacija kada osjetiš i dodirneš to JA. Kao da si se sjetio, kao da si se probudio i ugledao sebe u polju gdje ide tvoja percepcija. Dokle god ona dostiže ti osjećaš i vidiš, direktno doživljavaš sebe. I naravno, to traje neko vrijeme, u zavisnosti od toga koliko si duboko i koliko si jako uletio u to iskustvo. Znači kvalitet iskustva ovisi o tebi, koliko si jako to želio, koliko si unio snage u rad. I ono što se desi nakon nekoliko dana ostaje sjećanje da je bilo iskustvo. Zamka u koju ljudi koji su imali to iskustvo upadaju jeste da misle da je sjećanje iskustvo i da su oni savršeno probuđeni. Iz te zamke se teško izvući. Ako te je jedan određeni napor uveo u to iskustvo, probaj shvatiti da je za sledeće potrebno mnogo više napora i snage nego prvi put. Druga zamka je da su neki od tragaoca zapamtili koja je emocija bila kao posljedica tog iskustva i ono što čine jeste da proizvedu tu emociju u sebi i time misle da su ponovo u iskustvu. Treća zamka jeste da ego počne da viđa savršenstvo kao metod pravdanja svoje nesposobnosti i ljenosti da nešto učini. Na taj način ukopava se sve više i više u statičnost iz koje najčešće nema izlaza u tom životu. On ulazi u pogrešnu kristalizaciju i naposljetku njegovo biće okoštava.

- Izgleda crno. Ni malo nije naivno.

- I nije. Ali uvijek ima izlaz iz toga. Nekada to znači proči kroz jaku patnju. Znaj onaj koji je dodirnuo i dalje razvija ono što je dodirnuo nikada ne staje, na njemu se vidi prirodna radost kojom zdrači, sve više se otvara, postaje iskreniji, uviđa kada nije on a kada on jeste, ulaže napor u ono što ga vodi ka njemu i drži stalno pažnju na sebi. Pažljivo posmatra svoje dijelove ličnosti, gravitacione i levitacione uticaje, sebe intezivno proučava u raznim situacijama i ne dozvoljava da mehaničnost njegove ličnosti se ponavlja uvijek kada je primjeti i kada ju je svjestan.

- OK. To mi je jasno. Imam primjera. Znam nekoliko ljudi u tom fazonu. Idemo dalje. Što savjetuješ čovjeku koji je imao iskustvo Satorija, šta dalje da radi?

- Neka sluša sebe. To je najbolji savjet. Iako ima još. Najbolje je da se drži onog što mu ga je dovelo do iskustva. A ako ću precizno, takvo iskustvo može imati samo tragaoc koji je već skužio da je bit rada na sebi svjesnost, pažnja, držanje osjećanja Ja ili Ja Jesam koje je najbliže tom iskustvo, ali ono NIJE to iskustvo. Kada nije u mogućnosti da održi kvalitet stanja onda neka bude pažljiv u odnosu na ono kroz što prolazi njegov um i također pažljivost u odnosu na djelovanje. To je najbrži i najdirektniji put ka sebi. Svi ostali putevi služe kao priprema za taj.

- Dobro. Sada me interesuje što je sledeće? Na što taj tragaoc treba dalje da obrati pažnju?

- On prvo mora da to iskustvo ustabili. Znači da sve više i više vremena prebiva i pojačanoj pažnji i da ona postaje prirodna za njega. Iskustiti iskustvo sebe nije teško. Teško ga je održati. To je istinski napor. Kako on održava to stanje povišene svjesnosti on sve više preuzima, da tako kažem, prostor koji su zauzimali prostor uma te na taj način on istrebljuje, uništava gravitacione uticaje na svoju svjest. Drugim riječima on je sve manje pod uticajem svog uma. I sve više boraviti u čistoći stanja povišene svjesti, naravno u svom potencijalu s kojim je trenutno ovladao. Uvijek se može više i dublje ući u povišenu svjest. On treba realizovati tj. spustiti to stanje povišene svjesti koliko god je moguće u život koji vodi, to je ono što zovemo Realizacija. S tom realizacijom on sve više ukida diktaturu uma, a ono što je bitno u tome svemu jeste da on oslobađa zarobljenu svijest. Kada kažem zarobljenu mislim na svijest koja je identifikovana. Stoga ću da od sada koristim tu riječ. Realizovati stanje Samospoznaje znači osloboditi svijest svih identifikacija sem onoga što ona jeste samom svojom prirodom. A to je posao koji se radi godinama, a nekada čak i životima. Stoga kada ne odustaj misleći da si dostigao probuđenje. No, kada odradiš realizaciju, tada ulaziš u stanje Oslobođenje. I tek tada, ljubavi moja, Slobodan si. Ili bolje reči, Oslobođen si. I to je Probuđenje. Sve ostalo je samo isprika za ljenost, nemoć i umišljnost.

- Svaki trenutak Mukto iskoristi za razvoj svoje svjesnosti. Svaki. To je bit svog rada na sebi. Moraš da se deidentifikuješ od svega što si primio, jer ništa od onog osjećaja JA nije vrijedno da budeš identifikovan sa tim. Vidjećeš kasnije da sledeća buđenja ili iskustva probuđenja ili Satorija svaki put vodi u dublje iskustvo sebe, svoga Ja. I svako nosi svoje darove. Prije finalnog probuđenja pročićeš kroz niz manjih iskustava probuđenja. A sada se opusti i svu pažnju usmjeri na svoje Ja.