Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
955
OD 14.01.2018.PUTA
Šarkanj, tokmakbaba i izgubljeni malj
Izleglo se leglo zmija u presahlom koritu rijeke. Jedna od njih nikako nije htjela proživjeti svoj život kao zmija, već se odluči pretvoriti u šarkanja. I letio tako on nebeskim bespućima, a oblak mu bio konj koji iz usta vatru riga. Ponekad bi se spustio i u kakvo selo gdje bi se pretvorio u siromaha koji bi po vazdan prosio mlijeko. Ako mu se seljani ne bi smilovali zapuhao bi olujni vjetar i spustila bi se snažna tuča. Znao je šarkanj popiti i pola rijeka, pa nek sad škrte seljane muči žeđ kao i njega kad mu nisu dali mlijeka. Bio je strašan i snažan, ali oduvijek je ta golema leteća zmija znala da joj je suđeno nešto puno više od samog letenja i prošenja mlijeka. Kao i svakog dana vinuo se pod oblake, no ubrzo ugleda začuđujuć prizor. Na samom jugu svijeta naiđe na babu s velikim tokmakom ili ti maljom. Zastane šarkanj ne vjerujuć svojim očima. Baba ga primjeti i kako to dolikuje pravoj starici stane mlatarati maljom po zraku ne bi li otjerala gmaza. No šarkanj ne ustukne već se još više približi babi. - Što ti je stara? Što si se s tim maljom uzmahala? - Tko si ti, nemani? Što te briga za stvari koje te se ne tiču-odgovori mu baba. - Kako me se ne tiču, pa zamalo si mi glavu satrala. - To je ono što radim-opet će zagonetno baba. - A što to radiš? - zbunjeno će gmaz. - Ja sam jedna od četiri tokmakbabe. Ja sam baba s juga. Svaka od nas ima svoju stranu svijeta i svoj malj koji samo mi možemo podignuti. Uvijek putujemo u središte svijeta kako bi svojim tokmacima svijet očistili od zla. Reci, ljigavi gmazu, jesi li i ti jedna od nemani koju treba satrati s lica svijeta? - Ne, ja sam samo zmija koja želi drugačije proživjeti svoj život. Mislim da na ovom svijetu ima puno gorih stvari od jednog gmaza koji prosi mlijeko i šalje oluju na škrte seljane. - Da su stvari drugačije ne bi ni razmišljala, već bi te svojim maljem po njušci odalamila, ali vidim snažan si, možda bi mi mogao pomoći. - Reci, baba, što te muči? - Vidiš, gmazu, mojoj sestrici sa zapada netko je ukrao malj i od tada se mnogo zla razmnožilo svijetom, jer ga nema tko udarati i biti. Pomozi mi da nađemo njen malj i onda ću te poštedjeti. - Kako ti mogu vjerovati?-upita je šarkanj. - Ako mi ne pomogneš, satrat ću ti glavu kao i svakoj drugoj nemani. - Sjedaj onda baba, idemo pronaći malj tvojoj sestrici-reče tako šarkanj i tokmakbaba ga zajaši te se vinuše u nebo pod oblake. Ubrzo stigoše do zapada kad tamo ona druga tokmakbaba sve žali i zavija. Malj joj je na prevaru ukrao Paklenjak, potom je pobjegao u svijet i nitko ga ne može pronaći, kao da je u crnu zemlju propao. Ukoliko baba ponovno ne dobije svoj malj, ravnoteža svijeta teško će se narušiti, zlo će se još više namnožiti, a ostale se sestre s tim neće moći nositi. Kraj svijeta mogao bi biti blizu. Tokmakbaba s juga odluči stvari uzeti u svoje ruke. Šarkanj će joj pomoći da pronađe Paklenjaka, a ona će ga svojim maljem izmlatiti i vratiti sestri sa zapada ono što joj pripada. Lutali su i lutali svijetom šarkanj i tokmakbaba u potrazi za izgubljenim maljem, ali nikako ga ne mogaše pronaći. Nitko nikad nije ni čuo za Paklenjaka, a kamo li ga vidio, pa baš kao što reče sestra sa zapada, kao da je u crnu zemlju propao. I borili se njih dvoje protiv mnogobrojnih nemanih, svih silnih spodoba i svakojakog zla što se namnožilo od kad je nestao onaj malj. Bilo na svijetu u to vrijeme svakojakog čuda, ali onog Paklenjaka nigdje. Umorni tako od sve te silne borbe jednog dana sjedoše ispod dubovog drveta da se odmore, a kad to ni manje ni više već postojbina Paklenjaka. Živila ta neman u dubini svetog duba. Šarkanj i baba se naslonili na dub, a Paklenjak odmah pomislio da su došli posjeći stablo ne bi li ga pronašli i ubili. Iskočio on pred njih sav zajapuren i zaurlao. Bijaše žirovitog lica i rasplamtenih vlasiju. Imaše pred sobom čovječju, konjsku i bikovu lubanju. Bio je strašan, najstrašniji od svih nemani s kojima su se baba i šarkanj do sada susreli. - Vraže pakleni! Silo nečista!-poviče baba- Vrati ono što si ukrao - i zavitla svojim maljom. Opali Paklenjaka jednom, pa dva put i tko zna koliko još puta, ali neman se ne da i ne da. Nasta pravi boj. Tuče baba, grize neman. Umješa se i šarkanj, vidio on baba onemoćala, pa svim silama navali na onog Paklenjaka, kad li odjednom i neman izvadi onaj ukradeni malj i stane tući babu. Tukli se oni maljima, a šarkanj grizao. Koliko god se oni puta udariše maljom toliko puta zagrmi na nebu. Uskoro baba i šarkanj savladaše Paklenjaka. - Evo ti na baba, tvoga malja. Nosi ga di si naumila-odgovori Paklenjak i nesta u dubu. Baba uzme malj, zajaše na Šarkanja i ravno svojoj sestri na zapad. Uskoro se vratio i red u svijet, jer sve su četiri babe opet imale svoje maljeve i njima su mlatile nemani i zloduhe. Nakon svega što je s njom proživio omilila se šarkanju baba s juga i odluči s njom ostati zauvijek. Voljela je i baba njega, znala je da svako biće, pa i ono pakosno kao što je u početku bio šarkanj, može postati dobro. Pokazao je to svojom odanošću i voljom u borbi protiv zla. Svaku borbu protiv mračnih sila s lakoćom su dobijali upravo zato jer je dobrota bila na njihovoj strani, a i zato jer su imali jedno drugo. Zato su onako lako i savladali Paklenjaka i pomogli vratiti red u svijet. Ni jedan cilj nije nedostižan, ako je on pravedan. Znali su to dobro njih dvoje i upravo je zato baba s juga bila najsnažnija od svih tokmakbaba i zlo je se najviše bojalo.
bglavac
edin.kecanovic
