Šećem obalom ove prolaznosti, uglavnom uvijek sam.. Zašto je tako?

Zato što sam šaptač.. Ne psima, niti konjima, šaptač sam noževima..  Noževima koji se zabijaju u ljudsko srce, ne razmišljajući puno o svojem pravcu leta..

Onim noževima koji ne režu srce, da bi iz njega izvadili zgrušani grumen gorčine, koji zatvara krvotok i prijeti umiranjem duše..

Neki noževi  i rezovi su potrebni, čak nekima koji misle da je sve u njihovom tijelu duše savršeno...

Ja mogu u svakom trenutku vidjeti  ljudsko srce, poput nevidljivih prodirućih valova, moje oči gledaju unutrašnjost svih bića..

Nije lako sa tim živjeti... I nerado mi se obraćaju za pomoć..

Nitko ne leti ka oštrici, makar ponekad zna, da jedino ona pomaže...

Ponekad me zaustavi neka duša, onako, da nitko ne zna, čak niti ona sama ne prepoznaje u meni šaptača.. Moli, preklinje, bol je nesnosna, a ja znam kako će biti poslije... Kad rana zacijeli, sretna će odletjeti u plavo nebo nepovrata, ili će se, ozdravljena, uhvatiti za moje skute ili mi se popeti na leđa, da je nosim, jer ne zna, kako zahvaliti...

Ja ne tražim zahvalnost.. Nisam od onih koji ozdravljaju njih deset, pa kad se samo jedan vrati zahvaliti, pitam, gdje je preostalih devet...

Moj put je uglavnom put usamljenika..

To tako prihvaćam...

Rekoh, šaptač sam noževima, govorih o oštricama koje liječe..

A što sa onim drugim noževima?

Prepoznajem smjer i ruke koje drže te noževe...

Pokušavam skrenuti putanje i snagom ljubavi pomaknuti ruku koja želi ranjavati, ili bar tu ruku natjerati da zadrhti..

Bude to sasvim dovoljno da promaši smjer...

Pitate me, kako mogu govoriti o ljubavi, a takav put života odabirem?

Reći ću vam odgovor: Bio sam u početku u sam na umoru, sa više oštrica zabodenih u srce odjednom..

Vapio sam za pomoć, zazivao nebesa, ali nitko se nije odazivao..

Snagom vlastite volje, ozdravio sam, i jedno vrijeme i sam bio oštrica, koja nije birala smjer...

Dok i meni jednom, ne samo ruka, nego cijelo tijelo nije zadrhtalo, kad sam bio preplavljen Ljubavlju bez kraja i početka..

Tada sam shvatio da sam šaptač.. Iako vrlo često sam, ali opet, rame uz rame sa Onim, koji mi je otkrio smisao života i univerzuma...