Ti, koji bdiješ
nad snovima onih, koje voliš,i toliko brineš
da svaki tračak drhtaja nemirnog odagnaš..Dođi..
čekat ću te vjerno i tiho..kad svi zaspu..
otvoriti ti prozor..
Mjesec će odisati mirisima plavih ruža,
ovjenčanih srebrom zvijezda.. Dođi..
Zagrli me nježno, snagom orlovih krila, i šapni
mi srcem vječnog dječaka, gdje da te odvedem?
Da li, u beskraj ponornica bistrih, negdje,
u snokraju, gdje Ljubljeni čeka da snove tvoje ulovljene dobije?