Sve tvoje suze kristalne, koje klize niz čiste i bijele latice ljiljana moje duše, nalaze svoje utočište..

U krilu Voljenog, gdje On koji nas grli, od tvojih suza, majko, pravi nisku, najljepšu u svemiru..

Nikad nisam odlazio od tebe..

Uvijek sam bio, i ostajem, kroz tebe, u tebi, živ i savršen, vječan i divan..

Sada mogu ljubiti još jače, najjače, još više nego najjače, i tu ljubav, kroz tebe želim drugima poklanjati..

O, da znaš samo, kako je divno voljeti ljubavlju kojoj nema kraja ni početka..

Nikad više dodir tuge ne bi dotaknuo tvoje srce..

Kad se zagrlimo u vječnosti, poželjet ćeš, da se spustiš ponovo na tlo zemaljsko, da onima koji ne znaju voljeti, pokloniš tu ljubav..

I moći ćeš to, ali, samo, kao anđeo, samo kao topli dodir radosti u srcu..

I tada ćemo biti zajedno..Kao uvijek, i neraskidivo..

Volim te..