Na morskome dnu
u sredini oceana
skrivena od tamne noći
daleko od svjetla dana
Atlantida leži.
Osluškuje
kristalne snove snuje
o vremenima davnim
o trenucima slavnim

Sada snuje tisućljetne snove
što u noći dotiću i poneko
ljudsko biće, koje misli;
mit je ili stvarnost ili samo dio neke
bajkovite priče ili sna?

Probudila se sva u ledenome znoju.Več nekoliko noći budi ju isti san.Davno, stvarno davno, tako joj se bar pričinjava znala je sanjati nešto slično.Samo sada su boje intenzivnije, glas jasniji, kao neki udaljeni zov.
A san više liči na TV sapunicu, u epiizodama, svaka epizoda ima slijedeći nastavak.Obečala je samoj sebi da te snove mora početi zapisivati.

Zapisuje u dnevnik:ponedjeljak

Gleda u nešto sjajno, najsjajnije do sada viđeno.Ima osjećaj kao da lebdi.Ne, ipak leži, na nekom neobičnom prozirnom ležaju i gleda u vrh.Vrh se otvara, prodire neko blještavo bijelo svjetlo.Sada i prepoznaje to mjesto.Leži u piramidi, a Učiteljica joj govori da se opusti, jer jedino tako može kontaktirati sa Nevidljivim svijetom.Ali ona je tako puna iščekivanja da osim bjeline ništa drugo ne vidi i ne čuje.Vrh piramide se zatvara, umirujući zvuk kristala koji lagano vibriraju i ispuštaju milozvučan ton imaju pozitivan efekt.Osjeća kako tone u san.
Budi ju miris eteričnog ulja.Prepoznaje ga, mješavina sandala, tamjana i cedra.Učiteljica donosi još nešto.U lijevoj ruci drži posudu sa vodom.Sama posuda izrađena je iz gorskog kristala, a u drugoj ruci je neka mala bočica od tamnog neprozirnog kristala.Sve odlaže na mramorni stolić nalik oltaru.Još jedan dan u školi za iscjelitelje je započeo..............

nastavlja se