Jedan Svećenik koji je svojedobno odlučio proći kroz Crkvu usred dana, na trenutak se zaustavio kod oltara hoteći vidjeti tko je sve došao moliti.

Upravo tada su se stražnja vrata otvorila,

i jedan čovjek je došao niz prolaz.

Svećenik se namrštio s obzirom da je vidio
čovjek se nije brijao neko vrijeme.
njegova košulja je bila nekako otrcana
i njegov kaput je bio pohaban,
čovjek je kleknuo, sagnuo je glavu,
tada je ustao i otišao.

U danima koji su uslijedili,

svaki dan u podne došao je ovaj čovjek,
svaki put je kleknuo samo za trenutak,
u naručju mu je bila posuda s ručkom.

Pa je svećeniku porasla sumnja,
od pljačke mu je bio glavni strah,
on je odlučio zaustaviti čovjeka i pitati ga,
''Što ti radiš ovdje?''

Starac je rekao, da radi niz cestu,
ručak mu je bio pola sata.
vrijeme ručka je bilo vrijeme njegove molitve,da pronađe snagu i moć.

''Vidite, ja ostajem samo trenutak,
budući da je tvornica tako daleko;
kada kleknem ovdje govorim Gospodinu,
nešto kao da mu da kažem:

" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE,
KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE.

NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, ISUSE, OVO JE MIKE KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "

Svećenik se osjećao glupo,
rekao je Mike-u da je sve u redu.
On je rekao čovjeku da je dobrodošao
da dođe i pomoli se u bilo koje vrijeme.

Vrijeme je za ići, Mike se nasmiješio i kaže "Hvala."
a zatim požuri do vrata.

Svećenik klekne pred oltarom,

on nikad ne bi to učinio prije.

Njegovo se hladno srce otopilo, ugrijalo ljubavlju,i susreo se s Isusom tamo.
Dok su suze tekle, u svom srcu,
on je ponovio staru Mike-ovu molitvu:

" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE,

KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE.

NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, ISUSE, OVO SAM JA KOJI TI SE JAVLJAM DANAS. "

Iza podne jednog dana, svećenik je primijetio da stari Mike nije došao.
Budući da je više dana prošlo bez Mike-a,
on se malo zabrinuo.

U tvornici, on se raspitao o njemu,
čuo je da je bio bolestan.
bolničko osoblje je bilo zabrinuto,
ali on bi im donio radost.

Tjedan u kojem je Mike bio s njima,
donio je promjene na odjelu.
Njegov smijeh, radost zarazna,
promijenjeni ljudi, bili su njegova nagrada.

Glavna sestra nije mogla razumjeti
zašto je Mike bio toliko sretan,
kad nije bilo ni cvijeća, ni poziva ni pisma,
ni posjetitelje nije imao?!

Svećenik je ostao uz njegov krevet,i sestru koja je zabrinuto konstatirala:                     

''Nema prijatelja koji bi došli pokazati da im je stalo.On nije imao nigdje se vratiti.''

Gledajući iznenađeno, stari Mike je rekao
sa dopadljivim osmijehom:

"Medicinska sestra je u krivu, ona nije mogla znati, da je On ovdje sve vrijeme.
Svaki dan u podne On je ovdje, dragi prijatelju moj, vidite,On sjedi desno dolje, uzima moje ruke, nagne se preko i kaže mi:

" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, MIKE,
KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SAM UZEO TVOJE GRIJEHE.

UVIJEK VOLIM ČUTI TVOJE MOLITVE.

JA MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, MIKE, OVO JE ISUS KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "

          

Božji blagoslov svima....