Marjan Matkovic, njegova Glorija I prica o fasizmu

A bijase Marjan Matkovic jednim velikim hrvatskim piscem jer, navodno, da nitko ne bijase Krlezi tako blizak za zivota kao on. Isto tako budne njegova Glorija slavljena na sve strane kao literatura koja je uz bok literaturi "jednog velikog" a tako zvahu Krlezu za njegova zivota ono malo pristasa jer,uglavnom, svi ga prezirahu mada mu se istom za zivota samo klanjahu. Tako se klanjase I Marjan Matkovic koji ga u neku ruku naslijedi u Akademiji I Akademija stavi akcent na Marjana tako da on bijase unekoliko reprezentant njezinim u svim pitanjima od najmanjih do najvecih, od najnevaznijih do najesencijalnijih kao sto takva bijahu nacionalna pitanja vezana za opstojnost Hrvatskog Bica na balkanskoj vjetrometini I europskoj I svjetskoj politickoj I vojnoj sceni. Ja sam Matkovica poznavao odranije iz rada Akademije neposredno nakon Krlezine smrti jer, doista, rad Akademije posebno nakon Drugog Svjetskog rata bijase obiljezen pojavom Krlezinom tako da nebijase celnika niti pisca za njegova zivota koji mogase ovome biti al pari, ali njegovom smrcu mnogi stadose na noge te pocese bulazniti o velicini vlastite literature koja se velicina, toboze, nije mogla zamijetiti Krlezinom monomanijom I njegovim vjecnim nastojanjima da svagda budne prvim medu jednakima. A ta se njegova monomanija isticala, kako su ovi posebno svjedocili, u Krlezinom a onda I samim tim Akademijinom politickom I duhovnom jednoumlju, boljsevizmu kulturne I duhovne produkcije u Hrvata koji bijase, toboze, neizdrziv za svaku iole prosvjeceniju glavu. Tako da ja dodoh u doba kada Matkovic carevase tom Akademijom I to bas jedared kada bijase obljetnica izdavanja Akademijina casopisa razreda za hrvatski jezik I literaturu "Forum". I Marjan Matkovic tada otpocne ovako nekako: "Postovana gospodo Akademici, politicki ljudi I ovdje pozvani novinari hrvatskog pressa, dame I gospodo celnici nasi bez cijeg udjela nije moguce razumjeti aktualni duhovni momenat suvremene I jedine nam Hrvatske, evo se sakupismo ovdje u nasoj Akademiji da pred licem cijele nase nacije uzmognemo ponesto rijeti o nasem casopisu "Forum" koji bas ovijeh dana proslavlja svoj jubilej te kao da nam neposredno kani iskazati tijem jubilejem kolike su zasluge njegove u promicanju I promociji hrvatske literarne rijeci. Bijase tamnih dana u nasoj povjesnici kada ta literarna rijec bijase ,takoreci, zatomljena I devalvirana svakojakim sarlatanizmom, diletantizmom I nazovi literaturom koja se kitila samo zdanovistickom frazom umotanom u oblandu rigidnog ruskog dijamata I njegovih socrealistickih derivacija I to ovdje kod nas u Hrvata koji na ovom skrtom, krvavom I kamenitom tlu izlozenom ostrim vjetrovima I sa sjevera I sa juga, I sa istoka I sa zapada u vjetrometinama I burama I neverama Evropskog duhovnog, politickog I socijalnog mora, bijahu krivi samo zbog naseg vjecitog i plemenitog sna o tome kako je moguce da bolje zivimo u jednoj novoj civilizaciji oslobodenoj svake duhovne I materijalne bijede, svake nevolje I duhovnog barbarizma. Bijase potrebno dosta, godine, decenije I stoljeca da ponovno progledamo ovi nasijem umornim I starim ocima na citavu Europsku I Svjetsku kulturnu bastinu I da napokon, bez imalo stida, ustvrdimo ciste fakte oko naseg mjesta u toj bastini I nas originalni doprinos europskoj I svjetskoj filozofskoj I znanstvenoj obrazovanosti. U tom smislu djelovase ,evo, decenijama I ovaj nas "Forum" koji stoji sada ovdje na Akademijinom stolu ispred vas poredan svesku za svesku upravo kao Kineski zid hrvatske kulture koji cuva nase duhovno jezgro kulturnog ajvarizma, napadaja barbara I nikogovica…" Tako nekako bijase moj prvi susret sa ovim proslavljenim piscem. Mi smo se kasnije sretali u vise navrata zahvaljujuci nasem obostranom javnom I politickom radu ali to nikada ne bijase konflikt nego ,stovise, sve bijase u znaku obostranog razumijevanja pa I simpatija. Medutim slucaj snimanja filma pod imenom "Musolini" americkojugoslavenske koprodukcije pomuti ovo prijateljstvo te mi ,gotovo preko noci, postadosmo osobe na dvjema razlicitim linijama fronta. Jer za mene bijase cudno da se snimanje tog filma u kojem se Musolini dramski oblikuje shvati "hrvatskom stvari" za tako male pare mada mnogi bijahu involvirani u taj slucaj kao I JNA koja, pored svega ostalog, izda vojne rekvizite a, s druge strane, Hrvatska Katolicka Crkva I Kaptol na koje se indirektno sam taj film odnosio, zabrani upotrebu svojih prostora za potrebe snimanja. Tako najposlje dopadne nas oboje rijeti ponekoju o tijem dogadajima, on ispred Akademije a ja ispred CK I na Komisiji ovako nekako izgledase: Matkovic se javi za rijec I otpoce otprilike:" Evo drugovi ja bih sada htio nesto reci jer, znate, ja nemam vremena pa cu biti sto je moguce kraci. Taj film je americko videnje dogadaja iz jednog perioda evropske I nase povijesti I vi cete se sloziti da je ovdje rijec o jednom fasizmu drugacijeg tipa nego sto je na primjer njemacki". I on htjede nastaviti ali ga ja ometem:" Druze Matkovicu je li vi hocete reci da ima razlicitih fasizama?" A on, kako je sjedio odmah sa moje desne strane, uhvati me blago za moju desnu ruku, stisne je I prosapce na uho: "Ja sam znao kolega da cete vi biti protiv." I on nastavi lamentirati: "Pa evo ja bih vam rekao da je to americko jugoslavenska koprodukcija a da smo mi bili saveznicke armije pa sada reci da je ovaj film fasisticki cini mi se pretjerivanjem." I on nakon sto je izdeklarirao svoje digne se sa svoje ugodne stolice I pode prema vratima na opce cudenje sviju a ja mu se onda obratim : "Pa mislim da nije u redu da drug Matkovic izdeklarira svoje pa onda sve nas napusti kao da ga nije briga o svemu tome." A on: "Pa ja , znate, nemam vremena, ja moram hitno otici, imam drugih obaveza." A ja na to vidno uzrujan: "Ako je tako Matkovicu onda mozete ici." I ja ga otpustim sa svoje knjizevne farme. Kasnije je govorio I taj Petar Strcic o kojem sam ja vec rekao ponekoju pa mi se u jeku debate obrati: "Hajde nemojte vi sada navijati na vasu stranu" A ja ga zapitam: "A koja je to moja strana?" A on na to nista ne odgovori. Kasnije je Petar Srcic u jednom intimnom razgovoru u svom Arhivu meni napomenuo: "Znate ja sam bio protiv udara na neke nase politicke ljude" I vjerojatno je tada mislio na Vrhovca a ja sam tada to tako shvatio. Neko malo vremena kasnije Marjan Matkovic se naglo razboli I uskoro umre u bolnici na Salati cini mi se ,a Akademija tim povodom javno odbrani oblaceno ime Matkovica lamentacijama kako je ovdje svagda bilo rijeci o velikom hrvatskom piscu kojeg ce pamtiti generacije I stoljeca I kojem se nikada nije mogao prigovoriti nikakav nacionalizam Ili nesto tome slicno. Kasnije se ime Matkovica potezalo po nasim novinama u slucaju famozne Sveucilisne biblioteke jer su mnogi primjerci rijetkih I vrijednih knjiga bili unisteni nebrigom I nestrucnim rukovanjem osoblja I radnika jer su njima knjige bile kao cigle a ime njegovog sina koji je bio povjesnicar a vjerojatno I danas jeste spominjalo se u smislu da je I on krao knjige iz te iste Sveucilisne knjiznice ali on za to nije snosio nikakve konzekvencije.

zlatan gavrilovic kovac