Dragi moj elegantni prijatelju, dokada ćeš me tako perfidno obmanjivati, i vući za nos? Pomislih na tren, da si ozbiljan, suosjećajan, strpljiv i razumljiv sa malim smrtnicima, koji nisu u tvojoj domeni..

A zapravo, ustanovljavam da si ti jedan veliki zabavljač, gotovo lakrdijaš, koji sam sebe uveseljavaš, kada vidiš koliko se trudimo da te prevarimo i nadiđemo..

Zapravo, u jednoj velikoj sferi, ti ne možeš ništa.. Tu smo te nekako nadišli, spoznajom, da samo tijelo nestaje, a duša ostaje..

Na kraju krajeva, ti si jedna velika duša, sastavljena od svih komadića naših otkinutih postojanja..

Taman nas uvjeriš da smo sigurni i slobodni, kada izađemo iz kazališne dvorane, i krenemo svojim kućama, nakon odigrane predstave..

Pošalješ nam one koje poznamo, da nas dočekaju, da se ne izgubimo..

Objasniš kako sve ono što smo odgledali, ostaje iza zavjese, i..ako nemamo prijevoz do onog Ništa, iza kojega je sve, pošalješ anđeosku Taxi službu..I sve je u savršenom redu..

Pa te zavolimo..

Pa  s tobom prijateljujemo...

Nazovemo te sestricom, bratom, kako god..

I uživamo u svojoj lakoći postojanja..

Dok ti mudro šutiš, i provlačiš se kroz sfere ovoživotnih neprevaziđenih situacija, želja, počinješ se igrati sa stvarnošću, jer, ono iza života poznamo, i ne plašimo se..

Počinješ uživati u doticanju onih jedinih  i najvrijednijih stvari, za koje mislimo da nećeš dotaknuti.

Ulaziš u sfere ljubavi, i, smješeći se, usmrćuješ one, koji nemaju vjere u besmrtnost toga najdivnijeg osjećaja, koji je poslan, baš da nas i na zemlji čini pobjednicima nad tobom..

Razdvajaš, guraš se, svuda se pojavljuješ, gdje nesigurnost prevladava, i pokazuješ svoju moć..

I tako, neke duše guraš još dublje u svoje naručje..

E pa, dragi moj Gospodine,  vrijeme je da ti netko kaže i dokaže, koliko god uživao i vladao ovdje na zemlji, i pokušavao doticati tek rođenu djecu ljubavi, kad tad, shvatit ćeš, da si opet u zabludi..

Istinska ljubav ne umire..

Ona tek zamire, čekajući pravi trenutak da opet zablista u punom sjaju.. Jer, nija nam darovana, kao kratkotrajni bljesak, nego kao besmrtni oganj, koji se nikad ne gasi..

Kad budeš to shvatio, i prestao se nadati da možeš biti pobjednik u ovim sferama, možda ću te opet nazvati bratom..

Ovako, samo si kradljivac, koji krade radost  iz duše, jer, ljubav kao takva, nije tvoje vlasništvo. Niti je možeš prisvojiiti..

Radost će opet doći..

Makar iz svih pogrešno počinjenih koraka, i makar opet tisuću godina čekali da nam se vrati..

A ti, dragi moj, razmisli..

Uvijek i u svakom trenutku, pobjednik sam ja.. I Onaj, koji me je stvorio da pobjeđujem.

Ti mi samo možeš pomagati..Slati mi  one koje volim, kada se životna zavjesa spusti, i izađem u noć, krenuvši prema svome domu..