Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
665
OD 14.01.2018.PUTA
ROĐENA U PLAMENU
Začeta, rođena,u vječnom plamenu,ne želim i ne mogu drugo, nego gorjeti..svjetlonoša sa eteričnih poljana,gdje ognjena jezera oivičena grimiznim cjetovima,preplavljuju obale koje nemaju kraja..Tako čudnovato, taj oganj u ovoj sferi konačnosti pokušavaju sabiti, zlorabiti,činiti od njega mjesto patnje,a ne blistavog, toplog prekrivanja duše, kao neuništivog štita koji čuva od dodira neposvećenih ruku..Od dodira stvorenog u dimenziji raspadajućih uzvika..Vječni Prometej,kojeg zarobiše oni koji smisao ognja ne vidješe..Sažgan vlastitom ljubavlju, postade vječni buntovnik protiv tame..A tama, užasnuta, strahuje od umiranja svjetla, jer bez svjetla,nikad živjeti ne bi mogla..Spoznaja vatre, tisuće lomača zapaljenih,kao neizbrisiv spomenik grotesknih i nadobudnih prodanih duša,koje, za mrvu zemaljske radosti,uništavaju želju za vječnim očuvanjem mudrosti..Neka vatra svojim plamenom,spali sve okove koji eonima vezuju srca i ne dozvoljavaju ulazak u zabranjene sfere tajni sakrivenih.. od izvora neiscrpnog,odabraše umotvorci samo gutljaj,tek da duše ne umru od žeđi..Vatru udaljiše daleko,pravdajući to zaštitom od bola..Zemlje su nabacali toliko,da neki ne mogu pronaći put do površine..jedino eter je ostao netaknut..i u njemu iskre vatre koje jedino tamo mogu gorjeti..Ali..trenutak i dodir duša i vatre,nitko zaustaviti neće..kad sve oganj spali,ostat će samo pepeo..i u njemu ptice plamene,koje čekaju vječni život i nesputani let..