Dođi, primakni se meni, dušo duše moje..Pred nama kotač trajanja se vrti uz glazbu sfera,koja je protkana sjećanjima koja ne prolaze..Pogledaj: zaiskreni titraji ognja, onaj naš ples,kojim smo počeli našu odiseju postojanja,,naš put,na kojem se nikad izgubili nismo,kad bijasmo u početku zagrljeni Onim Vječnim dahom Ljubavi, koja Imena nema..
O,vječno moje, u meni nošeno,sjeti se,kako smo kao zaigrana djeca,koračali po površini kristalnih piramida,bili, i željeli samo ostati iskra svjetla,tako čudesna iskra,koja će jednom zagrliti tamu,jer smo znali..da će tama htjeti živjeti bez nas..sama..bez mrve ljubavi i tračka nježnosti..Gledasmo prva zelena jutra, i slušasmo prve kucaje novorođenog srca naše Majčice Zemlje..Ti bijaše onaj slatki milozvuk šumski,onaj razigrani i divlji Pan..ja malena leptirica, koja ti je sjedila na ramenu, i dodirivala ti krilom drago tvoje nasmijano lice.
Stara moja,dušo duše moje..Budi i dalje moje, dahom Vječnoga,ljubavlju zagrljeno sjećanje..Ništa nije prošlo..samo još nježnije i čvršće traje..Tama se opire i ne želi priznati da je dio nas.. Hajdemo se zavrtiti sa njom i obrisati sve bezdane u kojima se želi sakriti..
Ja te ljubim..Onako..vječno nepromjenjeno neraskidivo i čvrsto..Zemlja je čvrsta pod našim nogama, i vječnost jednako slatka iznad nas..Ništa nije izgubilo ljepotu onog našeg savršenog Jest,savršenog Jednog u svima..Neka ostane tako..Ja sam tu..Ti si tu..I svi koje grlimo našim svjetlom neugasivim...