43. RIJEKA SILAZNICA 

                              

 

        “Kad ćeš opet sići na zemlju”? pitao umirući starac Divnoga. “Hoće li Te moji praunuci sresti, kao što sam Te ja sreo”?

        Divni mu dade da srkne vode s Njegova dlana.

        “To je voda jedne daleke rijeke”, objasni. “Zovu ju Ganga. A ovo gan-ga, zvuk je njezina toka. Toj rijeci izvor je na nebu, ona dakle stalno silazi. Ja sam kao ta rijeka, prijatelju. Stalno silazim, stalno dolazim, stalno odlazim; kako god bilo, Ja sam stalno tu”.

        Slušao to starčev sin, i sam starac, pa upita:

        “Da, ali mi Te ne vidimo uvijek, nego rijetko”.

        “To ovisi o tomu jeste li sišli na obalu”.

 

 

       Ukrstilo se naše s Njegovim, a ne obratno.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)