Siromašan ribar izašao na more u nadi da će za svoju gladnu obitelj uloviti večeru.  Ulov je bio nikakav ali odluči baciti mrežu još jednom prije nego se vrati doma i zaista uskoro njegova mreža oteža i on je jedva izvuče van. Imao je što i vidjeti, ulovio je morsku kornjaču. Bila je to kapitalna kornjača. Baš se veselio i zbrajao u glavi koliko će od nje ispasti večera, ručkova, od oklopa možda posuda…..kad kornjača progovori.

-         Ribaru, nisam ti ja obična kornjača, nisam dobra za jelo, vidiš da govorim.

-         Nije me baš briga kako govoriš jer mi smo toliko gladni da ćemo ti i oklop pojesti.

-         Nemoj, ja sam ti poput one zlatne ribice, ispunjavam 3 želje. Može?

Stade ribar razmišljati da bi bilo pametno iskoristiti tu šansu i iskušati kornjaču.

-         Može - odgovori ribar.

-         Prije nego poželim išta daj mi malo reci kako ti kao kornjača živiš, kako provodiš život, da li se i ti patiš ko ja?

-         Ma kakvi, veselo će kornjača. Mi živimo po 200 godina. Živimo u morskim dubinama, naš oklop je naša zaštita od svijeta. Nas skoro ništa ne može raniti u životu. Evo jedino se moram paziti ribarskih mreža ali malo sam bila nesmotrena i uletjela u tvoju mrežu. A ti? Kako je sa tobom? Baš bi me zanimalo kako žive ljudi? I što znači imati osjećaje? Ženiti se …bla, bla, bla…razbrbljala se kornjača.

-         Ne znaš kako je biti čovjek? I bolje je da ne znaš. Ja nikada nisam imao šanse u životu, otac bio ribar pa tako postao i ja. Džepovi vječno prazni, a srce….naše srce nije kao u kornjače, mi nismo obloženi takvom vrstom zaštite. Naši osjećaji često budu povrijeđeni, ranjeni…..bla, bla,bla,….razbrbljao se sad ribar.

-         Slušaj, ( veli kornjača)..skoro da ti i ne povjerujem.

-         Dobro, kad je tako, reče ribar, imati ću samo jednu želju. Želim da zamijenimo uloge. Ti ćeš biti ja, a ja ću biti ti. Želim imati oklop, želim plivati u morskim dubinama ne želim imati ljudske probleme.

Čim je to poželio tako se i dogodilo. Ribar postade kornjača a kornjača ribar.