Sjedili smo tako nekoliko minuta, dok se meni po glavi nije počelo vrzmati još po koje pitanje.

- Kali Ma, reci mi šta je sa sjećanjima na inkarmacije koje smo proživjeli? Koliko je to stvarno i koliko ima istine u tome? Razmišljam o tome nekoliko minuta a proganja me godinama.

- Što ti misliš sada o tome? - upita me.

- Hm.. svašta mi se mota po glavi. Od toga da je sjećanje samo dio jedne slike u svemu tome, do toga da reinkarnacija ne postoji. Znam da sve opet ovisi o onom koji pita i sa koje razine se posmatra.

- Da. To uvijek zavisi sa koje razine pitaš i sa koje posmatraš cijelu stvar. Istina nije neki koncept koji vredi za sve. Svako je doživljava na razini na kojoj sam boravi. Stoga nikada ne možeš dati odgovor koji bi zadovoljio sve razine ispoljavanja. Stoga uvijek moraš imati u vidu onoga koji pita. Ovaj put ću dati odgovor koji će dodirnuti sve razine i ne zadržavajući se previše na nekoj određenoj.

Koncept Reinkarnacije možemo postrati sa više razina. Jedna je razina ova kojoj ti pripadaš i koje si svjestan a ovisi o vremensko-prostornom ograničenju. Sa te razine reinkarnacija se odvija linearno i strogo određenom prostoru. Biće prolazi kroz prostor i vrijeme i na taj način uči o sebi i svojoj svrsi, da tako kažem. Ono ide ka Samospoznaji inkarnirajući se kroz živote i živote sve dok ne spozna da je on sam Apsolut inkarniran u nekom tijelu sa nekim određeniim umom, tada za njega prestaje život kakav poznaje i započinje "stapanje" sa Apsolutom. A o tome se baš i ne može pričati.

Znači sa te razine čovjek se inkarnira OD prema KA. Od nižih formi života KA višim formama života. Kako se neko biće razvija tako ono "razbija" svoje ograničenje i sa tim spoznaje svoju dubinu. Kada ono spozna da nije ograničeno prostorom i vremenom koncept reinkarnacije kao linearno-prostornog ograničenja otpada. Ono shvata da može da se inkarnira na bilo kojoj lokaciji u bilo kojem vremenu. Tada ono u zavisnosti od svoje namjere može da izabere bilo koji prostor i bilo koje vrijeme za sovju inkarnaciju sa ciljem bržeg i potpunijeg učenja, tj. buđenja raznih kvaliteta. Inkranirajući se tako ono produbljuje svoja znanja i vibracije i spoznaje nove dubine Sebe. Jedna od tih spoznaja je da ne mora da uči tako sporo, inkranirajući se na jedan od ova dva načina koja sam objasnila i shvata da može da se inkranira u više tijela sa različitim umovima u više vremena i prostora. To je jedna od razina kada biće uči strahovitom brzinom. I nekada zna da mu se u nekom od tijela kroz um koji koristi dese neka sjećanja i da se on zapita što radi tu, zašto je tu tj. ima osjećaj da ne pripada ovom prostoru i vremenu u kojem se desilo sjećanje. - zastala je na trenutak.

- No nastavimo dalje. U trenutku kada biće spozna ko ono jeste i sve više se povezuje sa Sobom, budi se saznanje da nije ograničen i da je on Apsolut sam po Sebi. Tada za to biće prestaje bilo kakvo ograničenje i on tada spoznaje da je on SVE ŠTO POSTOJI.

Sada ovo je malo zbunjujuće. Nije namjerno, ali jezik koji koristiš je previše ograničen.

Probaj to shvatiti na ovaj način.

Spoznajom Što Jesi, ti spoznaješ da si Okean. Ne kapljica. Iako se sada kao taj Okean ili Apsolut ti ispoljavaš i spozanješ u obliku kapljice, prividno odvojen od Okeana. I kao kapljica u nižim formama doživljavaš i reinkarnaciju na taj način. Seliš se iz kapljice u kapljicu. Kada si spoznao da si Okean a ne kapljica kakvim se sada doživljavaš, ti dobijaš mogućnosti da budeš u potpunosti Okean koji Jesi. Na taj način Okean sebe doživljava i kao nedjeljivo Jedinstvo, ali i kao Kapljicu. No on zna da je kapljica samo dio njega, samo jedan um, jedno tijelo. I da je on sve i jedna kapljica u Okeanu koji On Jeste. Sa te razine priča o bilo kakvoj reinkarnaciji je suvisla jer ona ne postoji za takvo Biće. Ono može odraditi još koji život u svrhu obogaćivanja nekog određenog iskustva, ali i to je pitanje. Jer može da primi znanja sve i jedne kapljice ikada stvorene. On kao Okean je u potpunosti Jedinstven, Jedno iako se prividno dijeli na više kapi istog Okeana. No, on više nije u percepciji odvojenosti i samim tim reinkarnacija je samo ideja za njega.

- Čekaj a što je sa onim ljudima koji imaju sjećanja na neku od inkarnacija?

- Šta s njima?

- Kako to objašnjavaš?

- Ne moram objašnjavati. Sve je rečeno gore izrečenim. No, teško je uhvatiti nit umom, ako nemaš mogućnost intuitivnog spoznavanja. No, recimo to ovako. Recimo da postoji Biće kapljice Okeana koje sadrži kompletnu memoriju onoga što je ta Kap prošla. U jednom momentu ta neka određena Kap ode kod regresoterapeuta ili sama od sebe se sjeti nekih dijelova svojih prijašnjih života. Ona tj. njen um dobija tu informaciju kao sjećanje. Kao da se sjetilo onog što je nekada bilo. Biće kapljice je prividno odvojeno od Okeana. Ono može znati da je Okean, ali i to je samo ideja u njemu sve dok to ne spozna. Znači neka Kap može da se sjeti nekih od prošlih života. To nije nemoguće. Iako se pretežno većina ljudi ne sjeća svojih prošlih života što je i dobro. Jer bi nastala zbrka u njihovom umu.

Drugim riječima JivanMukto, sve dok si odvojen od Okeana, iako je to prividno, ti imaš svoju, nazovimo tako individualnost. I samim tim memoriju koja se kreće zajedno sa tvojim bićem.

- Dobro. Jasno mi je to. Zanima me ovo. Recimo da sam ja sebe spoznao. Da sam spoznao da sam Okean koji je Jedno i da sada Ja To Jesam. Imam li ja tada kao taj Okean sjećanje da sam bio ta neka Kap u Okeanu Sebe?

- Da. Ti imaš tada sjećanje na sve što si bio ka svojoj evoluciji ka spoznaji da si Okean. No, to sve vidiš sa svim drugim očima. Ne ovako kako to sada doživljavaš. Sada to sve doživljavaš kao Individua, odvojena, jedinstvena.. Tada više ne vidiš odvojenost ne vidiš da si neka individua do sam Apsolut. Poznate su ti sve tvoje inkarnacije kao Okeana u svim kapima koje postoje i kako one doživljavaju živote koje žive bez obzira gdje i kako i produbljuju spoznaju od Sebi tako se i ti produbljuješ. Svako biće, svaki živi stvor, a sve je živo čak i ono što misliš da nije, jesi Ti. Ti si Sve. Sve je Jedno i sve Si Ti. Za tebe tada sve je samo tvoja misao. Sve je samo San. Iluzija. Maya. Kapi, životi, dimenzije, bića, umovi.. sve je samo tvoj san.

Kao što navečer sanjaš da živiš i proživljavaš nešto sasvim drugo i znaš da je to san, tako doživljavaš kada si Oslobođen i kada si spoznat kao Apsolut.

Prosto, a?

- Uh.. moguće, ali i dalje zbunjujuće.

- Znam. Tvoj jezik je ograničen, jednostvno nemate riječi koje bi opisale nešto izvan pet čula kroz koja primate informacije. Stoga je i teško objasniti nešto tako prosto i jednostavno kao ovo.

- Prosto i jednostavno? Bože.. ovo je skroz komplikovano. Jedna da mogu reći da sam skužio i jednu ideju koju si izrekla. - nasmijala se do suza.

- Da znam. No znam i da osjećaš sve ovo. Tako da će znanje o svemu ovom što smo pričali veoma brzo da bude tvoje znanje. Ovo su za sada informacije od kojih možeš imati koristi.

- Kakve koristi? Ovo su samo ideje za mene.

- I kao ideje su korisne. Zato što možeš povremeno da se sjetiš da nisi ograničeno biće iako možda ne možeš još uvijek to da doživiš direktno, ali ti sjećanje na ovo što smo pričali otvara mogućnosti da lakše razumiješ događaje, situacije, ljude oko sebe, pa čak i samog sebe. Zar ne?

- Hm.. da. Donekle je oslobađajuće kada shvatiš da nisi nošen vjetrom i da ima neki cilj.

- Ha.. cilj.. Ajd recimo za sada da ima cilj. Uzećemo tu pretpostavku, ali samo za sada. Začudićeš se kada doživiš Spoznaju. - namignula mi je.

Tamn sam htio da zaustim nešto, kada mi ona stavi prst na usnu tiho izgovarajući šššššš...

Sjela mi je na koljena i poljubila me.

Sve u meni je zastalo, kao da me je usisala u sebe.. Toplota se proširila mojim tijelom. Još koji trenutak sam osjećao to isto tijelo dok se nisam osvestio izvan njega. Scena Kali kako sjedi na meni bila je dole negdje dok sam lebdio ka nečemu što me je obuzimalo. Nije to bila svjetlost, nije to bila tama.. ne znam što je to, ali svakom sekundom me prožimalo sve više i više. I kao što sam ja bio izvan svog tijela, tako sam osjetio i Nju kraj sebe, kako plutamo izvan prostora i vremena.