Tako bi trebalo biti..

Zagristi čvrsto stvarnost, držati je u zubima, kao bul terijer, i onda drugima objašnjavati jačinu svoga stiska..

Ako se može objašnjavati punim ustima..

Ma, sve se može...

Ego je magičar kakvog nema..

Dat će ti moć govora i kad si nijem da išta progovoriš. Jer voliš da si uvjeren da je to tvoja snaga, pamet i moć.

A nije..

Sa druge strane bande su neki realistični sanjari, kojima je ego dosadio, i sve njegove igrice koje igra..

Nema potrebe za dokazivanjem..

Niti priklanjanjem najjačem, poput pojedinca u gomilu, jer je tako zaštićeniji.

Kome još treba vođa i krilo pod koje se mora sakriti, taj se treba probuditi iz transa..

Razbiti svoj sarkofag u kojem leži njegova obavijena duša, tražeći da konačno izađe iz kolektivne grobnice i poleti u beskraj svojih neograničenosti..

Ah, kako je lijepo biti najpametniji..Kako je lijepo fascinirati druge svojim znanjem, dubokoumnim uvidima, svjesnošću o životu kakav jest, bez ružičastih stakala..

Ego nikako ne može postati suradnik, nego je poput opijuma..Zavlada svakom porom tvoje svjesnosti, pa ga hraniš neprestano..

A on ti zauzvrat daje privid da si na tronu.

Dok se ne probudiš, tako divno realan, u nekom blatu, bez mogućnosti da se vratiš u svoje ljudsko stanje, jer te je Kirka pretvorila u svinjče..

Oporo..

Hodam jutros sa  posla kući..

Kažu: -15..

Uši ću još malo, pa početi lomiti kao čips.

Oči mi suze, malo nedostaje da plačem kockice leda..

Ali na obzoru se otkriva sunce..

Snijeg škripi pod nogama..

Kod kuće pucketa vatra u kaminu, dok me miris kave dočekuje..

Otvaram svoju malu zbirku knjiga, i nailazim na ovu meditaciju  Rudolfa Steinera, iz njegovog  Kalendara duše:

 

"Svijet prijeti da omami

urođenu snagu duše;

Sada, uspomeno, nastupi ti,

Iz duhovnih dubina svjetleći

I ojačaj mi gledanje

Koje samo kroz snagu volje

Samo sebe

može da održi.."

 

Još uvijek čuvam svoj mir.

Previše je dragocjen

da bih ga izgubila.

I radujem se malim stvarima.

I ako sve veliko prolazi pored mene

obećavajući mi svoje kraljevstvo

ja opet izabirem

kolibu u cvijeću

i osmjeh djeteta

koje me čeka

na proplanku..