Ramena postoje, da bi imali gdje skloniti glavu, kada želimo sakriti bol.

Ili se na njih oslanjamo, kada osjetimo umor od života...

Ramena mogu biti široka i velika, kao najveća planina, a mi budemo

čudesni tragaoci za onim najnježnijim dijelom, koji se zove..udubina...

Pa dodirujemo prstima tu meku oazu, namještamo svoju glavu u tu

udubinu, i zaspimo, zaštićeni, poput malenog ptića, noću, ispod majčinog krila.

Ramena su često pognuta, nose teret, kojeg ponekad nitko ne primjećuje.

Toliki teret, da lice gotovo dodiruje zemlju od napora..

Pa se pojave prvo dva topla dlana, podignu lice, i skinu teret, da bi ga mogli jedan dio puta nositi na svom ramenu..

Netko bi to nazvao...samilost..ali, to je čist pogled duše, koji na bol svoga brata ne može zatvoriti oči...

Postoje ramena, koja se ponude onima, koji nigdje ne mogu počinuti, a postoje i oni, koji, poslije počinka, jednostavno pobjegnu, jer misle da njihova ramena nikad neće moći nečiji teret nositi..

Postoje i oni, koji ta ramena odbacuju, navikli, kao divlji vukovi, bez čopora, živjeti sami za sebe...

Pa ih pokušavamo približiti sebi, a oni to shvate kao ugrožavanje života..

Pripitomiti zvijer, ne znači zatvoriti je u okove..

Pripitomiti ponekad želimo, tek da izlječimo neizdrživu ranu, i nahranimo ljubavlju, pregladnjelo srce..

Pa na kraju opet pružimo rame, tek za dodir topline, a onda bi pustili ta bića, u šumu vlastito izabrane slobode..

No, neminovno, unatoč dobroj volji, dobivamo ugriz, baš u to rame, koje pružamo..

Kako smo ipak samo oni koji ne pamte ugrize, puštamo ožiljke da pričaju svoje priče..

Ljubav ima tisuću oblika, tisuću načina da se iskaže..

I ne poznaje riječ nezahvalnost ili zahvalnost..

Kada pruža rame. svjesna je što je čeka.

I zato se oboružava trostruko jače, nego kada pruža ruku..

Rame znači poziv, povjerenje, nadu, da će sve biti savršeno pruženo, i savršeno se završiti..

Ako se desi drugačije, ili je duša koja traži rame, zaboravila kakav je to osjećaj, kada neprijatelj zauvijek nestaje, ili  je onaj koji pruža utočište ponovo počeo tražiti zahvalnost..

U oba slučaja, ljubav gubi, a treba rasti..

Zato, kada pružamo rame, razmislimo o tome, da to ipak..bude zauvijek..