Od onog trenutka kad su se moje oči otvorile i ja ugledah svjetlo dana..... započelo je putovanje..... Krenulo je s prvim koracima,... zatim s prvim riječima..... s prvim ljubavima..... i prvim razočaranjima..... Putovanje još traje.... Napunila sam ruksak pun ljubavi prema cvijeću, oblacima, rosi, brezama, topoli, travkama i ljudima..... i krenuh na put..... k cilju..... Cilj se zove - ispunjenje.... ispunjenje ljubavlju..... Putem sam sijala ljubav nesebično.... svugdje, pa čak i na mjestima gdje i nije bilo plodno tlo, čak i tamo gdje je bio sami kamen, pijesak i mulj i tamo sam bacila sjeme.... možda uznikne..... dokazano je da sjeme može niknuti i u najlošijim uvjetima.... ako je sjeme zdravo.....

Nakon godina putovanja evo me doma...... Putni ruksak je još pri dnu ispunjen...... svu ljubav iz njega skoro sam podijelila..... nigdje nije bilo na uzdarje isto toliko snažne ljubavi koja bi ga ponovno napunila... Darove koje sam putem dobila stali su tek u jednu malu kutijicu, poput one u koju spremamo drago kamenje.... pa sam se tako odlučila i ponijeti prema njima... Spremila sam kutijicu na najvišu policu.....  da mi ju nitko ne ukrade...... jer u današnje vrijeme dobiti ljubav, pravu ljubav čovjeka prema čovjeku, brata prema bratu, prijatelja...... tako je rijetko da je ova moja kutijica zaista postala prava dragocjenost.......Samo ju ponekad uzmem u ruke i kao i svaku dragocjenost s pažnjom ju držim u rukama, milujem, njegujem, pazim..... i razmišljam o svim onim mjestima gdje sam posijala sjeme ljubavi iz mojeg ruksaka...... Tko zna.... možda je već negdje niknulo u prekrasan cvijet.......