evo ovako.,nekoc davno uvik su mi  zadace i sastavi pocimali sa uvodom--evo ovako...kad napisen evo ovako.,mislim sto je tu je...gledan koji mije ovo broj clanka 355.,mislim da je to sasvim lip broj.,i dovoljan...iako nikad nije bila bitna kvantiteta vec kvaliteta...mogu napisat tone clanaka tone sladunjavih izjava citata mudraca.,a mogu napisat jako malo rec jako malo.,a ostatak nenapisanog ili nedorecenog ostvarivat kroz djelovanje u tisini...al svaka faza ima svoje kako i zasto...svaka faza zahtijeva nekui vrst analiza.,al ne onu analizu koja rađa analizu i tako u nedogled...vec analiza koja je čupa čups liza...kruzim jezikom oko iste lize ali iz svih smjerova...pa uziman dvogled...poslozim slijed zbivanja koji su bili koji jesu i koji ce biti.,i kazem sebi sta je tu je....sad sam tu...uvijek sam i bio...samo sta eto.,digod mpaznja odleti negdi daleko.,od sadasnjeg trenutka koji jest vjecnost...poznato je proslost...oglođena kost....svjesnost biva prolazi koroz promjene kroz mijene.,situacija se mjenjaju novi clanovi dolaze odlaze slika na ekranu je opet nekako bistrija.,al oko prosutnost koja sve to svjedoci ista je...samo da me misli malo pomalo napsute da sumnje pomalo spakiraju svoje kofere...a i šofer uvik je bio fer...vozio me krajevima raznim.,na moj nesvjesni odabir.,a sad je svjesni zbir...zbirka pa zbrka...sve pojavno sve prolazno je nekako nestvarno...al opet mom srcu drago...blago mije tamo di mije srce...a meni je srce...neznam di...a i nezelim znat...jer kad ga nađen.,onda nece bit vise skriveno blago...neznalica sam.,i čudu promatram sve...jedino mi preostaje da se cudim i da se divim...nema se di stic ni ic..svaka promjena svaki napredak je imaginaran...nestvaran..al opet...sve je to igra....ja san u zatvoru i van njega..istodobno....u zatvoru sanjam o slobodi......ili kako kaze Meister-- Bog je kod kuce mi smo izasli u setnju.,.krajolici slike uloge se mjenjaju....ja mirujem i znam...ja jesam....nemogu opisat koliko je predivno otpustat sve te fraze definicije pokusaje da se objasni nesto sta se nemoze objasnit....vec iskusit i bit...a upravo svi ti moji koncepti i kalupi mi zamagljuju vid...al sve se tece sve se mjenja.....clanovi clanci dolaze i odlaze al u biti magicujs je uvik isti...nepromjenjiv u promjenivosti....zdravi i veseli bili........

Od zore ću tražiti
plamenom da se budim
i tisuće vala
da načine ljudi.

Onima što ostaju,
ostavljam vlasi sijede,
sva podneva sa dosadom,
sve utorke i srijede.

Hej, hej, prođe ovaj dan,
prođe ovaj dan, dan kao san.
Hej, hej, prođe ovaj dan,
prođe ovaj dan, dan kao san.

I čekam ispred jutra
plamenom da osvanu,
i odjek svojih koraka
u novome danu.

A voljenoj ću reći
ako još zame mari,
da nisam više onaj,
onaj dokoni stari.

Hej, hej, prođe ovaj dan,
prođe ovaj dan, dan kao san.
Hej, hej, prođe ovaj dan,
prođe ovaj dan, dan kao san.

Hej, hej, prođe ovaj dan,
prođe ovaj dan, dan kao san.
Hej, hej, prođe ovaj dan,
prođe ovaj dan, dan kao san.