Kad svoju dušu zatrpamo strahovima zbog bilo kojeg razloga, zatvorimo vrata i naša ljubav čuči u srcu zatvorena u nemogućnosti da izađe.
Badava neizmjerno volimo. Zbog tereta srce je puno ožiljaka no ono izdrži jer puno je ljubavi. Ako nam se to desi nađemo se u košmaru iz kojeg očajnički tražimo izlaz, svjesni ali nemoćni. Nemoćni jer strah okuje ljubav koja je rješenje za sve.
Kad se odbace bojazni da će nas raniti, povrijediti, ljubav zasja svojim punim sjajem. Vodi ju čista duša. Mnoge okolnosti utječu dali će to biti prije, kasnije ili možda u sljedećem životu.
Dođe vrijeme kada duša više ne može nositi taj teret, dođe vrijme da očistimo dušu, tada se otvori srce i pustiti ljubav da poteće. Snaga ljubavi obasjat će čistu dušu koja stoji na braniku srca. Svjetlost i rados obasjat će naš život jer ćemo očima ljubavi i razumjevanja gledati na tok događaja. Tada život može biti lijep i blagoslovljen.