Sve je krenulo prije dva mjeseca. Ustvari, zeludac me gnjavio mjesecima prije. Bolovi u zelucu i ispod rebara... Ipak, jednog lijepog dana - gastroskopija. Prva dijagnoza gastritis, ulkus, helikobakter. Uzimam antibiotike, antiulkusni lijek, redovno jedem... I puno jedem, s obzirom da sam jako mrsava i gotovo da nije potreban röntgen da bi se pregledale moje kosti. :-) Nakon samo nekoliko dana, problemi sa zelucem nestaju....Mislim, hvala Bogu, proslo je...  I tek sto sam zavrsila s antibioticima, stizu nove tegobe, gripa, visoka temperatura, nos curi, oci upaljene, opca slabost, ali nista ne boli...  To traje samo 2 dana. Iznenadjena i sretna sto je tako brzo proslo, videci ostale kako se muce danima, pa i tjednima s gripom... opet kazem, hvala Bogu, proslo je... Cetvrtak je i ja sam zdrava i puna snage... Yes!  Sutradan, dakle u petak prije podne osjecam bol u donjoj vilici. Nemam vidljivi karijes, nikakvih problema sa zubima, ali nazivam zubara i dogovorim termin za utorak. Ipak, da se pogleda... Petak navecer, vec mi natecena desna strana lica... a ne da boli, nego vrhunac uzasa! Cijelu noc ne mogu spavati. Subota na hitnoj. Cista ispod zuba, apsces... Manji zubarski zahvat, trenutno olaksanje... Nakon nekoliko dana vadjenje zuba, iako mozda nije ni trebalo... Jos jedan zahvat kod zubara. Opet antibiotik. Ma, dobro mi je... Samo sam jako umorna, koliko god spavala nije mi dovoljno, prilikom i najmanjeg tjelesnog napora aritmija, tahikardija, pritisak u grudnom kosu, nedostatak zraka... Opet kod doktora, EKG, ultrazvuk srca, vadjenje krvi. Naravno da mi nije dobro kad imam miokarditis i anemiju, kad mi je hemoglobin toliko nizak zbog nedostatka zeljeza, nije ni cudo. Imunitet u komi, ali ipak nakon nekog vremena sve biva, sve bolje, nakon dva tjedna se oporavljam, cak i izgledam normalno, cak i pijem vino s prijateljima, i stvaramo viceve o mojim dijagnozama proslih tjedana. Tjedan dana prije Bozica, bakterijska upala sinusa i grla, zelena slina navire li navire... Ovaj put necu antibiotike, ma nikakav lijek. Jednostavno ignoriram. To prolazi, nakon tjedan dana kasljanja, smrcanja i stotine upotrebljenih papirnatih maramica... Kazem, hvala Bogu, i to je iza mene...Puna tri tjedna sam zdrava, nikakvih problema, sve je super, cak mi se i hemoglobin popeo u normalu. Ma, super mi je... Sve do prije par dana... Na celu, izmedju obrva pojavile mi se dvije sitne tockice, malo je i nateklo ispod i pored njih, malo pecka... Buduci da radim u medicinskoj ustanovi, kolege pregledavaju moje celo i zezaju me da sam u pubertetu u 38. godini, ili da upravo dobivam stigme... Smijemo se... Kazem, to je herpes zoster, ali nitko, pa ni ja sama ne zelim u to vjerovati, iako znam da je, samo nas profesor cim me ugledao istog trena potvrdi moju samopostavljenu dijagnozu. Vadimo krv, vise da dokazemo kako smo nas dvoje u pravu...  Naravno da boli i pece iznutra, sve ukazuje na to da je to sto je... Jucer sam dobila nalaz, sve ostalo super, krvna slika, sve kompletno... bolje ne moze biti... samo titar varicella-zoster ogromna brojka mojih antitjela... Tijelo se bori kako zna i moze... Vise mi je dosta mene i mojih dijagnoza, ali sto cu...