Iz dnevnika ....31. 8

Ostala sam sjediti ispod drva u svojim mislima. Ostali su posjedali nedaleko mene i čavrljali. Sunce je otjeralo maglu tako da se odmah osjetilo toplo ozračje. Prišla mi je Mirjana. Sjela kraj mene pa smo započele razgovor. Toplina njenog glasa potpuno me obuzela. Mir je ovladao mojim bićem.Razgovor je bio toliko ugoda da mi je bilo žao kad je otišla umiriti Srce koja je opet počela plakati.

 Dalje sam se prepustila svojim mislima. Začujem pucketanje grana. Shvatila sam da netko dolazi. Iza drveča i granja pojavio se Boris. Moje iznenađenje bilo je toliko da sam protrljala oči u nevjerici. Uspjela sam uzviknuti Boooris! Razdragano se nasmješio dok su počeli pristizati ostali članovi skupine. Srce je dotrčala oduševljena njegovim dolaskom.  Bibiy ga je srdačno zagrlila. Polako još uvijek u nevjerici  ostali su pružali ruku na pozdrav. Safiris je prišla oduševljena jer ća sad moći još više planinariti. Pustila sam ih neka pričaju a ja sam utonula u misli.

Često mi se javljala telepatski .Ovaj put bilo je to nevjerojatno jako i jasno. Oglasila mi se Nada Landeka. Vesela, nasmijana prenjela mi je poruku da ništa ne brinem jer je sve u redu.

 Nakon one magle koji krasan dan. Svjetlosni zagrljaj žene Anđela, povratak Borisa, i sada  Nadino javljanje.

Jučer na zalasku dana sam napisala:

 Ja im šaljem blagoslov, neka ih prati sreća, učinite tako i Vi. A jednom, tko zna, možda iz magle izroni netko od njih. Čudni su putevi Božji.Pođimo u miru dalje.

Topla je večer. Zvjezde tajanstveno trepere dok mjesec svojim sjajem obasjava krajolik. Svi su polijegali u meku travu,utonuli u san. I ja čekam novi dan. Mir u mojoj duši daje mi poticaj da mislim kako lijepim iznenađenjima nije kraj. Izmolila sam molitvu od Željke i Dana. Neću navoditi cijelu molitvu.

 Anđele Sehaliahu, toliko mi se toga događa kao da živim živote više ljudi. Anđele Sehaliahu, pobrkaj račune zlobnicima i taštima! Kao što tami smeta svjetlo, razgrni ih od mene i onih za koje te molim!

Zaspala sam.

Probudilo me pucketanje granja.Sjela sam i zagledala se u gusti mrak.

-         Pssss...Ljubice, tiho da ih ne probudimo....

-         Ivana!... jedva sam suspregnula povik.... Kako mi je drago da si i ti stigla.

-         Spavajmo, sutra ćemo pričati

Natrag sam legla u meku travu, smjestila se i Ivana. Utonule smo u san.

1.     9.

Probudio me veseli žamor. Svi su bili na okupu osim Ivane. Kud li je samo nestala? Bilo mi je žao što je nema ali vjerovala sam da će doći. Ima svojih razloga zašto je došla i tako tajanstveno otišla. Opet iznenađenje, stigla nam je Kaja. Izmilila je svoju molitvu za povratak svih. Dan je prolazio uobičajeno kad Biby počne vikati:

-         Vajrane, znala sam,dozivala,dozivala, znala sam...

Pojavio se nenadano kao što je i otišao. Svi su izrazili oduševljenje, pokazali koliko im je stalo do Vajrana a on je samo šutio. Konačno je održao govor. Itekako sam shvatila njegove riječi, a kad je izjavio „ a da se lupeta, lupeta se!“...sagnula sam glavu i smijala se jer sam i ja bila među onima koji su „lupetali“. Na okupu su skoro svi. Vratila se Ivana i  Željka. Sada su nam Anđeli tu na dohvat ruke.  Zemlja ima svoj zadatak no u našim je mislima, ali javit će se kad uzmogne. DeVet...Mislim da je na hodočašču. Ako je on onaj zamaskirani vodić nadam se da neće poderati cipele od tolikog silnog hodanja. Vjerujem da moli i za nas.

 Družina je na okupu, nekako uspavana. Valjda su još svi pod dojmom proživljene avanture.  A ja? Tu sam cijelo vrijeme, zvrkasta, razigrana. Pišem i pitam se : zaboga, što toliko lupetaš.

(staro-narodna---svaki bedak ima svoje veselje)