4. PROSTRANA JE ZEMLJA KINA

 

        Prostrana je zemlja Kina, carstvo Čin.

        U njoj se svašta zbivalo, pa se jednoga dana zbilo i to, da su dva čovjeka, jedan sa sjevera, a drugi s juga, krenuli u isti mah cestom što spaja sjever i jug, propovijedajući putem jedan te isti nauk. Propovijedali su ga jednom jedinom rečenicom. Slušala su ih usputna sela, i kretala za njima, nalik na dva paunova repa.

        Ta su se dvojica naposljetku i sreli, sučelili se negdje na sredini puta, u točki ni-sjevernoj-ni-južnoj. Čovjek sa sjevera je govorio:

        “Tko očekuje konjanika, taj neka budno pazi da udarce svojega srca ne čuje kao bat konjskih kopita.”

        Čovjek s juga je govorio:

        “Tko ne čeka nikakva konjanika, već vijest samohranu, taj neka pazi da topot konjskih kopita ne proglasi kucanjem vlastita srca.”

        Obojica su zastali, ušutjeli, osmjehnuli se, jedan se drugomu poklonili; jer znali su da propovijedaju istu stvar. A onda pred očima oba zadivljena mnoštva uđoše jedan u drugoga, da bi nestali put juga i sjevera.

        Sjeverna se i južna povorka potom sukobiše - uhvatiše se u žestok koštac, kao zima s ljetom, i obratno, dokazujući otprilike da je vatra jača od leda, i obratno.

        Sudbina je visoke misli da ju tumače nedomišljeni, da je nadomišljaju nedovršeni.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 2.