Kako slučajnost za mene ne postoji tako  znam da sam se upravo te subote trebala naći u Zagrebu. Povod mom odlasku prije svega bila je kupovina. Mlađa se kćer spremala za maturalnu zabavu pa joj je trebala neka posebna haljina….Gdje otići ako ne do Zagreba. Kroz vožnju mislim si, evo mi idealne prilike da posjetim himalajsku špilju i upoznam Mirjanu…

Nisam se zamarala navigacijom, naprosto sam uzela taxi i otišla na odredište.Pojma nisam imala da se upravo tog popodneva sakupila mala grupa onih koji su željeli nešto saznati o svojim bivšim životima. Bijah zatečena pitanjem želim li prisustvovati. Dakako da sam željela…već odavno sam to planirala…ali baš tog popodneva nekako nisam na to bila pripremljena…no prihvatila sam izazov.

Ako netko dosada još nije bio tamo, onda mu svakako preporučam da to učini. Jedan poseban ambijent…kao stvoren za meditaciju ….Ne znam što ga više čini takvim…boja himaljske soli po svim zidovima i podu..ili pak žubor vode …prigušena rasvjeta…ležajke za opuštanje…smireni i tihi glas Mirjane…

Smjestila sam se na jednu od ležajka i vođena Mirjanom polako tonula u opuštanje….Pred menom otvarala su se vrata nekog drugog ,davnog svijeta….

Je li to sugestija pitala sam se ugledavši sebe  s leđa kako nosim vrč vode na glavi i šećem bazarom…oko mene ljudi nude svoje proizvode…njihova odjeća , govor…užareno sunce …sve me to asociralo na  Palestinu….još davno prije Krista…Ne pitajte me  kako to znam…naprosto sam osjećala.

U tom mi je životu ime bilo Sara….I opet nekako iz podsvijesti izranja pitanje…Sugerim li ja sebi to ime…ili sam baš iz tog razloga upravo to ime poklonila mojoj prvoj kćeri….

Otvaram vrata drugom životu…..Proplanak iznad Jeruzalema…grad u plamenu….Stojim obučena u dugu, tamno plavu haljinu…držim dijete u naručju…Pokraj mene na konju sjedi časnik ogrnut plaštem....Pružam mu dijete, a on me podiže na konja…Oko nas pustoš…mrak…Posljedni pogled na grad i odlazak u nepoznato…Ovog puta to je bila Miriam na odlasku….Interesantno…vrlo blisko mom stvarnom imenu….

Zakoračim u treči život…..Veliko imanje plodnog žita i vinograda… Stojim na  ulaznim vratima sa dječakom kovrđave crne kose, otprilike osam godina…U susret mi dolaze jahači…rimski vojnici…..Osjećam kako mi srce treperi….nestrpljivo nekog očekujem…Jedan silazi s konja i trči nam u susret…Moj muž…podiže sina u naručje..prilazi mi i grli me…Scena koju nikada neću zaboraviti….tako živa da gotovo mogu osjetitit taj njegov stisak ,osjetiti sreću nas oboje….

Izlazim polako iz bivših života..s osvrtom na zadnje momente …one pred smrt…

Žena sam u dubokoj starosti…Oko mene mrak…neka prijeteča tišina…dižem se iznenada….i stojim ukopana na mjestu….Nešto mi strašno  prilazi..no ja se ne bojim….Čekam smirena….kraj dolazi….Jesam li nasilnom smrću umrla, pitam se ?

Vračanje u  sadašnji život nije mi ostavilo nekog upečatljivog traga….sjećam se ozarenog lica mog oca kada sam ugledala svijetlo dana….s njim sam uvijek na poseban način bila usko povezana….

Jesam li dobila odgovore na moja pitanja ? Jesu li moja putovanja u životu moje odrađivanje karmi iz prošlih života?

To vječito traženje mog porijekla…ta fascinantna povezanost sa poviješću i sudbinom židova…učenje hebrejskog…ta želja da odem tamo…doživim tu zemlju, osjetim je…nažem svoje korijenje…

Da, pronašla sam  poveznicu….no neću se na tome zaustaviti….Zasigurno ću još jednom u Himalajsku spilju navratiti……

Navratite i vi…za to vam ne treba hrabrosti….samo pitanja na koja ćete zasigurno dobiti i odgovore…