"Orao proždire svijest svih kreatura koje su živeći koji trenutak na zemlji,odmah nakon toga umrle i odlebdjele u njegov kljun,nalik jednom roju krijesnica kako bi se sreli sa svojim stvoriteljem,što je i razlog zbog kojega su imali život.Orao razmrsi te sićušne plamene,razvuče ih kao što jedan štavitelj razvlači kožu,da bi ih tada progutao, jer je svijest Orlova hrana.."

(C.Castaneda-"Kolo Vremena")

Promatram te,kako bezuspješno pokušavaš okameniti svoj metaforični oblik,koji nikako da svojim okom vidim kao biće,dostojno povesti,kroz utrobu moje spoznaje,do susreta sa onim koji život stvara...Smiješan u svojim sitnim krađama ostataka koji su odbačeni, kao nepotrebne ljuske,na groblju ostavljenih slojeva,napuknutih astrala,sa nekim davno zaboravljenim uspomenama..Ja sam okrutan kad gutam svijest,ali toliko nježan, kada ta svijest počne živjeti za sebe, bez želje da se okrene protiv svoga kreatora..A ti,baš to činiš..Još ni svijest svoju do kraja u sebi stvorio nisi, a već se baškariš u parku očiju,koje si sam sakupio  da ti se dive i gledaju te, jer si u biti jezivo i jalovo SAM...Kome ti to želiš dokazati da si ŽIV, kad još to nisi? Bio si crv,bačen iz moga kljuna,ali sam se smilovao, pa te ipak spustio na meko tlo, nadajući se Ljubavi Stvoritelja,da ti pokloni konačno živo srce, koje će se uzdići iznad razine zemlje,i dobiti oblik koji će doseći visinu mojih krila..Ja nisam bezdušan..O, ne, u meni žive duše svih onih koji se prepliću sa tananom mrežom najfinijeg disanja univerzuma..Šta ti to pokušavaš u svom posuđenom umu? Od beskraja stvoriti ograničenu krajnost? Upamti: od mene možeš uzeti samo namjerno stvorene oblike,da bi na kraju svih tvojih pokušaja shvatio, da ni u čemu otrgnutom i uzetom od mene, nisam JA...Sve su to zamke za neposvećene,ali i one koji svoj neživot pokušavaju ugurati u moj kljun...Promatram te..I klikćem, i smijem se tvojoj sitnoj razmetljivosti...Nikad mi nećeš moći prići,dok ne prihvatiš činjenicu-da nisi živ...Moli me za dah života,makar bio i najmanji crvić,jer,tek tada ja ću se spustiti sa stijene, i nježno te ponijeti...

I prestani se nadati da ćeš okrenuti prirodni tok stvari..Ja te promatram,i čekam..