Trgovina je nudila ogroman asortiman, bilo je moguće kupiti praktički sve: divovske jahte, stanove, vjenčanja, položaj korporativnog potpredsjednika, novac, zanimljiv rad, lijepu figuru, pobjedu u natjecanju, velike automobile, snagu, uspjeh i još puno, puno više. Bilo je i onih koji su nešto željeli, ali nikad nisu došli...ostali su sjediti kod kuće i samo su htjeli i željeli nešto.

Cijene su bile različite. Na primjer, zanimljiv posao koštao je stabilnost i predvidivost, sposobnost samostalnog planiranja života, vjeru u vlastite snage i mogućnost rada tamo gdje volim, a ne tamo gdje je to potrebno.

Sretan život je bio skup: osobna odgovornost za vlastitu sreću, umjetnost uživanja u životu, poznavanje vlastitih želja, odustajanje od pokušaja da udovoljite svojoj okolini, svijest o vlastitoj vrijednosti i značenju, odricanje od „žrtve“ bonusa, rizik od gubitka nekih prijatelja i poznanika.

Nisu svi koji su došli u trgovinu bili spremni kupiti sve što žele. Neki su se, čim su vidjeli cijenu, odmah okrenuli i otišli. Pa su se neki počeli žaliti kako su cijene previsoke, i tražili popust. Ali bilo je i onih koji su izvukli svu svoju ušteđevinu i ostvarili željene želje, umotane u prekrasni šuštavi papir.

Ostali kupci zavidjeli su sretnicima, mislili da je vlasnik dućana njihov poznanik pa svoje želje kupuju jeftinije. Upitan da li se ne plaši bankrota, vlasnik je kimao glavom, rekavši:
"Uvijek će biti ljudi koji će biti spremni riskirati da promijene svoj život, spremni odustati od svakodnevnog, predvidljivog života, sposobni vjerovati, s dovoljno snage i resursa da bi platili ispunjenje njihovih želja."

Dobrih tisuću godina na vratima prodavaonice visi ova poruka:

"Ako vam se želja ne ispuni, znači da ona još nije isplaćena."