Sada govori starica. „Bljesak je trajao sedam godina. U tom smo vremenu uspjeli sakupiti svoje mudrace, znanstvenike, inženjere i vjerske poglavare, te smo ih smjestili u brodove ­u one koji su plovili morem, u one što su plovili pod morem i u one koji su letjeli zrakom.

Bila su pedeset i četiri broda - osamnaest pod vodom, osamnaest na vodi i osamnaest u zraku. Iz svake od te tri grupe izabrano je devet brodova za naše misije u drugim civilizacijama razasute širom Zemlje. U to su se vrijeme po cijeloj zemaljskoj kugli nalazili naši duhovnici, učitelji, matematičari, inženjeri, astronomi - učeni ljudi iz raznih disciplina, koji su dobrovoljno otišli u rijetko naseljene divlje zemlje kako bi pripitomili životne oblike koji su tamo obitavali i prenijeli im neko znanje.

Jedna od tih misija zabilježena je u vašim povijesnim spisima i poznata je kao Arka. Ime vašega tamošnjeg učitelja prevedeno je tako da ga danas znate kao Nou. Bio je upućen u sve životinje svijeta. Tijekom sedam godina koliko je trajao bljesak, sakupio je toliko životinja koliko je mogao smjestiti na brod koji zovete Arkom, u želji da te vrste spasi nadolazećega uništenja koje je zahvatilo cijelu površinu, a do određene mjere i unutrašnjost Zemlje. Noina arka mogla je ploviti po vodi i pod vodom, te letjeti zrakom. Prije no što je sveopće uništenje doseglo svoj vrhunac, taj je učitelj uspio na brod ukrcati dvije trećine životinjskih vrsta koje su u to vrijeme postojale i tako ih spasiti.

Na drugim mjestima pripremali su se ostali brodovi, na koje su se trebali ukrcati graditelji, inženjeri, znanstvenici, duhovnici i drugi. Mi smo se nalazili u odvojenim brodovima", govori ona pokazujući prema starcu, a potom nastavlja, ,,i naši su brodovi bili medu onima koji su preživjeli opće uništenje. Od početna pedeset i četiri broda preživjelo je samo njih devet." Zastaje na trenutak i potom dodaje, „Četrdeset i pet brodova, sa svim svojim putnicima, bili su izgubljeni."

Njezine oči počinju jače sjajiti. Ne znam je li to zbog suza koje oplakuju ono što se dogodilo ili pak zbog suza radosnica zbog toga što je uništenje napokon završilo. Ona se uspravlja u svom stolcu i nastavlja : "Na sreću, budući da Svemogući neprekidno upravlja postojanjem i nepostojanjem svih energetskih oblika, ja sam se našla na jednom od preživjelih vjerskih brodova. Vjerski brodovi nisu imali tako jak unutrašnji električni potencijal pa nisu, poput drugih brodova, pretrpjeli toliko mnogo udara nastalih zbog izjednačavanja potencijala."