Od 11. rujna policijske snage poprimile su militaristički izgled okupacijske vojske zahvaljujući upotrebi nesmrtonosnog oružja i druge opreme za gušenje nemira. Čak i u razvijenim zemljama, policijske snage, koje su nekada bile u službi sigurnosti i obrane prava zajednice, sada pomoću brutalnosti pokušavaju ugušiti zakonite aktivnosti kao što je pravo na neslaganje. Međutim, kako se priča razvija, čini se da je sve više običnih ljudi «bijesno kao ris i ne želi to više trpjeti».

Principi običajnog prava primjenjuju se u mnogim okruženjima. U srpnju 2004, policija je prosvjednike koji su pred Nacionalnim kongresom Demokrata u Bostonu protestirali protiv gušenja civilnih prava pokušala utjerati u prostor ograđen žičanom mrežom, lancima i bodljikavom žicom. Mnogi prosvjednici rekli su da je ograđeni prostor izgledao poput koncentracionog logora. Okolicom je patroliralo 5,000 policajaca, vojnih rezervista i federalnih agenata, a nad glavama su kružili helikopteri. Grad Boston je po svemu debitirao kao prava policijska država. Mnogi prosvjednici su nevoljko pristali ući u prostor okružen bodljikavom žicom, i kasnije su se na to usmeno tužili. Međutim, velik broj prosvjednika odbio je ući u zonu koju su vlasti ironično nazvale «zona slobodnog govora».²² Odlučno su se pozvali na svoje jednostavno običajno pravo nepristajanja na nepravdu. Važnost tog događaja zasjenila je sve druge događaja toga dana.

Rutinsko provođenje zakona također postaje sve nasilnije. Početkom 2004, sredovječni fidžijanski par²³ iz zapadnog dijela Sydneya vozio se u svom kombiju na poslovni sastanak. Policija je zaustavila kombi i suprugu, koji je vozio, napisala kaznu zbog manjeg prometnog prekršaja. Nekoliko trenutaka nakon što je supruga preuzela volan, policija ih je ponovno zaustavila zbog istog prekršaja.

Gospođa je objasnila da su već jednom kažnjeni zbog istog prekršaja, i da su to pitanje u svakom slučaju namjeravali odvesti na sud. (Ta vrsta policijskog zlostavljanja kada se građani više puta za redom zaustavljaju zbog iste stvari poznata je kao «lov».) Uslijedila je kratka ali pristojna rasprava, a policija je za to vrijeme pozvala pojačanje. Nakon nekoliko minuta, zbog manjeg prometnog prekršaja, kombi ovog para okružilo je sedam policijskih automobila s 15 policajaca. Nakon par minuta, jedan policajac razbio je poluotvoreni prozor kombija i izvukao gospođu vani. Mišićavi mladi policajci nasrnuli su na gospođu i oborili ju na tlo. Žena je ostavljena da leži kraj ceste s frakturom ramena i posjekotinama od razbijenog stakla. Dva očevica potvrdila su istinitost ovog događaja. Bračni par sada poduzima prve pravne korake protiv policajaca koji su sudjelovali u incidentu.

Energičnu, sredovječnu ženu iz Melbourna²⁴ 2003. je zaustavio policajac i zapisao zbog navodnog manjeg prometnog prekršaja. Rekla mu je da je pitanje prekršaja spremna raspraviti na sudu, ali joj se ne sviđa to što je, po njenom mišljenju, policajac prekoračio svoje ovlasti. Činilo se da se policajac naljutio što ju njegova demonstracija moći nije uplašila. To je dovelo do kampanje lova na ovu ženu, prilikom koje ju je policija zaustavila barem 17 puta. Jedan policajac je njeno vozilo zaustavio pet puta, a drugi u četiri navrata. Nakon što bi im dala sve potrebne detalje i bila spremna za odlazak, policajci bi u većini slučajeva pretraživali automobil pokušavajući ju što duže zadržati.

Otada je ova žena barem devet puta branila samu sebe pred sudom. Tri slučaja završila su na Vrhovnom sudu. Žena nije imala nikakvu prethodnu pravnu obuku, ali se pozivala na osnovne principe običajnog zakona koje je naučila na radionicama UPMARTA u kojima je sudjelovala. Podigla je optužnicu protiv policije koja ju je, po njenom mišljenju, zlostavljala. Njeno ispitivanje policajca na stolici za svjedoke za njega je bilo zastrašujuće iskustvo. Ona ustraje na jasnom pravnom argumentu koji se temelji na njenom čvrstom uvjerenju da ima pravo braniti svoja osnovna prava, i ne želi popustiti pred nepravdom.

Neotuđivo ljudsko pravo je pravo koje je uvijek s vama; ono je dio vas i ne može ga se odvojiti od vas. To je pravo koje vam ne može zajamčiti čovjek ili vlada. Neotuđiva ljudska prava su esencijalno obilježje našeg postojanja. Neotuđiva prava dao nam je stvoritelj svega što postoji, i njih ne mogu podijeliti zemaljske vlasti. Oni koji od suda traže dozvolu da uživaju svoja neotuđiva ljudska prava traže dozvole od ljudi koji se samo prave da imaju ovlasti odlučivati o tome. – Malcolm McClure