On je bio ljudina, jaka glasa i odlučnih pokreta. Ona bijaše nježna i osjetljiva. Uzeli su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala djecu. Djeca su rasla, poženila se i poudavala, te pošli svojim životnim putem… uobičajena priča.
Kad su sva djeca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju.
Njen muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili ljekari i poznati specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slijegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨ Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno više nema volje za život¨.
Čovjek nije ništa odgovorio. Sjeo je uz krevet i uzeo ženu za ruku... njena se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
¨Ti nećeš umrijeti!¨
¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom.
¨Zato jer si mi potrebna!¨
¨A zašto mi to ranije nisi rekao?¨
Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena... to već ionako zna«. Možda i zna, ali nikad se niko nije umorio slušajući voljenu osobu koja joj to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«.
Stisni ruku osobi koju voliš i reci: »Trebam te! Volim te, volim, volim te...«.
Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi
Kad su sva djeca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju.
Njen muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili ljekari i poznati specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slijegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨ Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno više nema volje za život¨.
Čovjek nije ništa odgovorio. Sjeo je uz krevet i uzeo ženu za ruku... njena se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
¨Ti nećeš umrijeti!¨
¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom.
¨Zato jer si mi potrebna!¨
¨A zašto mi to ranije nisi rekao?¨
Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena... to već ionako zna«. Možda i zna, ali nikad se niko nije umorio slušajući voljenu osobu koja joj to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«.
Stisni ruku osobi koju voliš i reci: »Trebam te! Volim te, volim, volim te...«.
Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi
Oštećena posuda
U Kini je nosač vode imao dvije velike glinene posude za vodu koje su visjele na štapu kojeg je nosio na ramenima. Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila cijela. Iz oštećene posude voda je curila cijelim putem prema kući.
Cijela posuda bila je ponosna svojim radom jer je u njoj nosač donosio kući mnogo više vode nego u oštećenoj, a oštećena se posuda zbog toga sramila.
Jednog je dana oštećena posuda rekla svom nosaču: ''Sramim se jer ti ne mogu služiti onako kako bih željela.''
Nosač joj odgovori: ''Jesi li primijetila da cviječe cvate samo na tvojoj strani, ali ne i na strani cijele posude? To je zato sto sam znao za tvoj nedostatak i posijao sam cviječe na tvojoj strani puta. Svaki si dan ti to cviječe zalijevala. Već dvije godine berem to čudesno cviječe koje mi donosi radost. Kada ti ne bi bila takva kakva jesi, to me cviječe ne bi radovalo iz dana u dan.''
Cijela posuda bila je ponosna svojim radom jer je u njoj nosač donosio kući mnogo više vode nego u oštećenoj, a oštećena se posuda zbog toga sramila.
Jednog je dana oštećena posuda rekla svom nosaču: ''Sramim se jer ti ne mogu služiti onako kako bih željela.''
Nosač joj odgovori: ''Jesi li primijetila da cviječe cvate samo na tvojoj strani, ali ne i na strani cijele posude? To je zato sto sam znao za tvoj nedostatak i posijao sam cviječe na tvojoj strani puta. Svaki si dan ti to cviječe zalijevala. Već dvije godine berem to čudesno cviječe koje mi donosi radost. Kada ti ne bi bila takva kakva jesi, to me cviječe ne bi radovalo iz dana u dan.''
Na 72. katu
Na 72. katu jednog nebodera mladi čovjek gledao je kroz prozor. Na vrata pokuca njegov tajnik, uđe pa reče:
- Gospodine, samo da vam javim da je onih 7 miliona dolara upravo sjelo na vaš račun.
- Dobro, dobro . . . reče mladi čovjek pomalo odsutno, a potom odmah upita :
- Daj, reci mi, što bi ti da ti neko kaže da si dobio 7 miliona dolara? Što bi učinio?
- O, pa. . .ne znam gospodine. . . ja se, pravo da vam kažem, nisam nikad ni usudio razmišljati o tako velikom iznosu. . .ali. . .vjerojatno bi moj život bio sasvim drugačiji - reče tajnik.
- Drugačiji kažeš? Bio bi radostan pretpostavljam?
- Jako gospodine. Mislim da se ustvari ne bih trijeznio tjedan dana od slavlja.
- E, lijepo. . .a vidiš, mene ta vijest koju si mi upravo priopćio dolara uopće ne dotiče. I sad ja tebe pitam, što da ja ovdje radim ako me takve stvari više ne raduju? Čemu sve ovo?! Što je život uopće? Ispali mladi čovjek seriju pitanja gledajući svog tajnika pravo u oči.
- Oh. . .ne bih znao to gospodine. . .to je više ovako. . .filozofsko pitanje, morali biste pitati nekog mudraca za te stvari - reče tajnik sav zbunjen.
- BRAVO! Upravo to ću uraditi iz ovih stopa.
Molim te, organiziraj mi put za Nepal, idem pravo kod dalaj Lame.Taj zna sve - reče mladi čovjek zbunjenom tajniku i žurno napusti ured da se spremi za put.
. . . kod Dalaj Lame . . .
- Učeni Lamo, ja te neću mnogo opterećivati svojim pitanjima, imam zapravo, samo jedno, a ono glasi : ŠTO JE TO ŽIVOT?
Ja sam znate potpuno ostvaren čovjek. Imam mnogo stanova, kuća, imam čak dvorac u Engleskoj, apartmane na Azurnoj obali, imam kockarnice, tvornice, poslove koji sami sebe vode, imam banke, imam ženu, ljubavnice, djecu, zdravlje. . .osigurao sam 6 svojih naraštaja unaprijed, imam dakle SVE! Ali. . .još uvijek ne znam zašto smo mi ovdje i što je to život. . .i tako te stvari pa ako bi Vi. . .
i tu ga učeni Lama učtivo prekine:
Mladi gospodine, ja sam davno radio jedan doktorat na tu temu ali to bi vama bilo jako opširno. Evo što ćete uraditi. Otiđite na rijeku Gang. Tamo ima jedan starac koji zna odgovore na SVA pitanja. On će vam reći.
Mladi je čovjek odmah organizirao ekspediciju ka reci Gang i zaista, poslije malo probijanja kroz šikaru i granje, na obali rijeke, sjedio je starac, sav sijed i zarastao u bijelu kosu i bradu, zagledan negdje daleko u drugu obalu rijeke.
Mladi čovjek mu polako priđe i reče:
Oče, ja dolazim preko pola svijeta samo da mi daš odgovor na jedno pitanje.
- Pitaj sinko - reče starac mirnim glasom.
- Reci mi oče - š t a j e t o ž i v o t?
A starac zašuti neko vrijeme i ne pogledavši mladog čovjeka, zagledan i dalje u obalu preko puta. . .misli . . . misli . . . pa onda reče:
Sine . . . život, to ti je jedna veeelika rijeka . . .
- Ma dobro to - reče mladi čovjek, ali što je sa novcem, bankama, jahtama, kockarnicama? Što sa luksuznim automobilima i nakitom? Što sa hotelima, putovanjima po cijelom svetu? Kolekcijama slika i vina, ergelama konja . . . Što sa ljubavnicama, raskalašenim šopinzima, zabavama? ŠTA SA TIM ??!
A starac se okrenu, počne ustajati, pa sav zbunjen reče: Čekaj čovjeće . . . pa zar nije samo . . . jedna velika rijeka ??
- Gospodine, samo da vam javim da je onih 7 miliona dolara upravo sjelo na vaš račun.
- Dobro, dobro . . . reče mladi čovjek pomalo odsutno, a potom odmah upita :
- Daj, reci mi, što bi ti da ti neko kaže da si dobio 7 miliona dolara? Što bi učinio?
- O, pa. . .ne znam gospodine. . . ja se, pravo da vam kažem, nisam nikad ni usudio razmišljati o tako velikom iznosu. . .ali. . .vjerojatno bi moj život bio sasvim drugačiji - reče tajnik.
- Drugačiji kažeš? Bio bi radostan pretpostavljam?
- Jako gospodine. Mislim da se ustvari ne bih trijeznio tjedan dana od slavlja.
- E, lijepo. . .a vidiš, mene ta vijest koju si mi upravo priopćio dolara uopće ne dotiče. I sad ja tebe pitam, što da ja ovdje radim ako me takve stvari više ne raduju? Čemu sve ovo?! Što je život uopće? Ispali mladi čovjek seriju pitanja gledajući svog tajnika pravo u oči.
- Oh. . .ne bih znao to gospodine. . .to je više ovako. . .filozofsko pitanje, morali biste pitati nekog mudraca za te stvari - reče tajnik sav zbunjen.
- BRAVO! Upravo to ću uraditi iz ovih stopa.
Molim te, organiziraj mi put za Nepal, idem pravo kod dalaj Lame.Taj zna sve - reče mladi čovjek zbunjenom tajniku i žurno napusti ured da se spremi za put.
. . . kod Dalaj Lame . . .
- Učeni Lamo, ja te neću mnogo opterećivati svojim pitanjima, imam zapravo, samo jedno, a ono glasi : ŠTO JE TO ŽIVOT?
Ja sam znate potpuno ostvaren čovjek. Imam mnogo stanova, kuća, imam čak dvorac u Engleskoj, apartmane na Azurnoj obali, imam kockarnice, tvornice, poslove koji sami sebe vode, imam banke, imam ženu, ljubavnice, djecu, zdravlje. . .osigurao sam 6 svojih naraštaja unaprijed, imam dakle SVE! Ali. . .još uvijek ne znam zašto smo mi ovdje i što je to život. . .i tako te stvari pa ako bi Vi. . .
i tu ga učeni Lama učtivo prekine:
Mladi gospodine, ja sam davno radio jedan doktorat na tu temu ali to bi vama bilo jako opširno. Evo što ćete uraditi. Otiđite na rijeku Gang. Tamo ima jedan starac koji zna odgovore na SVA pitanja. On će vam reći.
Mladi je čovjek odmah organizirao ekspediciju ka reci Gang i zaista, poslije malo probijanja kroz šikaru i granje, na obali rijeke, sjedio je starac, sav sijed i zarastao u bijelu kosu i bradu, zagledan negdje daleko u drugu obalu rijeke.
Mladi čovjek mu polako priđe i reče:
Oče, ja dolazim preko pola svijeta samo da mi daš odgovor na jedno pitanje.
- Pitaj sinko - reče starac mirnim glasom.
- Reci mi oče - š t a j e t o ž i v o t?
A starac zašuti neko vrijeme i ne pogledavši mladog čovjeka, zagledan i dalje u obalu preko puta. . .misli . . . misli . . . pa onda reče:
Sine . . . život, to ti je jedna veeelika rijeka . . .
- Ma dobro to - reče mladi čovjek, ali što je sa novcem, bankama, jahtama, kockarnicama? Što sa luksuznim automobilima i nakitom? Što sa hotelima, putovanjima po cijelom svetu? Kolekcijama slika i vina, ergelama konja . . . Što sa ljubavnicama, raskalašenim šopinzima, zabavama? ŠTA SA TIM ??!
A starac se okrenu, počne ustajati, pa sav zbunjen reče: Čekaj čovjeće . . . pa zar nije samo . . . jedna velika rijeka ??
Bajka o ljubavi
Nekada davno, u jednoj dalekoj zemlji, živjeli su Kralj i Kraljica.
Njihovo kraljevstvo bila je Zemlja Ljubavi.
U tom Kraljevstvu vladao je red, sklad, spokoj, zajedništvo i zadovoljstvo, a kruna svega bila je ljubav, sto i sam naziv kraljevstva kazuje.
Čim biste, ujutro, otvorili kapke, na prozorima, neko bi vam priskočio u pomoć: «Evo, taaaako, pridržat ću ti.... .»... Drugo nasmiješeno, prijateljsko lice mahnulo bi i doviknulo: «Dan pun ljubavi ti želim, evo, idem u pekaru, želiš li da ti donesem toplog kruha?»...
Čim bi netko uočio neku, tvoju, neispunjenu želju, potrebu...Odmah bi se potrudio da ti se želja ostvari, makar učinio i najsitniji korak da te približi tvom cilju.
Koliko je tko mogao pomoći, pomogao je.. bez pitanja, bez očekivanja «revanša», bez kalkulacija u glavi...
U Kraljevstvu se, svakodnevno, čuo zvonki smijeh i nazdravljanje: «U tvoje zdravlje i sreću, domaćine!», «Za sreću i ljubav mojih gostiju!»...
Stanovnici Kraljevstva stalno su, jedni drugima, odlazili u goste, spravljali zajedničke ručkove, večere, organizirali plesove, društvene igre u kojima su svi dobivali. Nije bilo licemjerja, ljubomore, zlobe i zavisti.
Osmjeh na licu dolazio bi iz srca, ljubav bi došla iz duše. Nije bilo trenutka, u Kraljevstvu, kada se netko nekome ne bi osmjehnuo, kada netko nekome ne bi izjavio ljubavi ili učinio dobro djelo potaknuto, iskrenom ljubavlju prema bližnjem...
Bilo je, u Kraljevstvu i tuge i suza, ne samo radosnica, bilo je i neuzvraćenih ljubavi, ali pre ili kasnije bas svako bi našao srodnu dušu. Kako se ljubav neskriveno davala, tako je bilo lako uočiti tko, prema kome, gaji posebne simpatije. Bilo je lakše naći životnog suputnika, nego u ''našem svijetu'', bas zbog iskrenog iskazivanja najdubljih osjećaja.
No, jednoga dana, Kralj je načuo kako svaki živi čovjek ima ograničen broj osmjeha koji može pokloniti, ograničen broj puta kada smije reći «Volim te»...
Shvatio je da je energija ljubavi konačna, a ne beskonačna kako se činilo...Čovjek ljubav troši dajući je drugima, a kada se isprazne zalihe ljubavi, osoba, teško oboli, a može i umrijeti!!! Jako se zabrinuo.
Razmišljao je, dugo, sta će uraditi. Prestao se osmjehivati Kraljici, prestao ju je grliti «iz čista mira», prošao bi cio dan, a da nije rekao koliko je voli i koliko mu znači.
Vidio je kako se Kraljičino lice uozbiljilo, kako joj se ton glasa promijenio, video je kako skriva suze.
I Kraljica je, svakim danom, sve manje ljubavi i pažnje poklanjala suprugu. Jer kada je čovjek tužan, nesretan, ventili duše, kojima propusta ljubav, zatvore se...
Kralj nije bio zadovoljan. Volio je dobivati ljubav i pažnju, veselili su ga Kraljičini osmjesi... Odlučio je potražiti pomoć Dvorskog Mudraca.
Dvorski Mudrac je odmah ponudio rješenje:
proizveo je lažne osmjehe, lažne činove ljubavi i napisao priručnik kako se njima koristiti. U Kraljevstvu se proširila vijest kako nesebično davanje ljubavi i poklanjanje osmjeha oduzima dane života i kako im Dvorski Mudrac može pružiti pomoć.
Mudrac se preko noći obogatio prodajući lažnu ljubav i priručnike.
Do tada nepoznati osjećaji i stanja zavladali su Zemljom Ljubavi:
ljubomora «Mislim da njoj daješ više prave ljubavi nego meni», «Poklonila si mi lažni osmjeh, a njemu iskreni!!!»;
strah «Sta ako mi niko nikada ne pruži pravu ljubav?!»,
laž «Ma, naravno da ti dajem pravu ljubav!»,
sumnja «Je li njegov osmjeh pravi ili ga je Mudrac tome naučio?»....
Počelo se trgovati ljubavlju: «Voljet ću te iskreno, ako i ti mene tako voliš!», «Poklonit ću ti pravi osmjeh, ako ti meni daš djelić iskrene pažnje!»...
Više nije bilo zajedništva na koje su ljudi u, Zemlji Ljubavi navikli. Počele su se formirati grupice, mala društva. Unutar grupe dijelila bi se iskrena ljubav, a članovima drugog društva pružala bi se ona lažna.
Ali i unutar društva se događalo da se pojavi lažni osmjeh!
Niko ni u koga nije imao povjerenja «Voli li me zaista?», «Daje li drugome pravu ljubav?»...
Mudrac je lažnu ljubav stvorio na sliku i priliku prave. Teško je, od oka, bilo procijeniti koji je osmjeh iskren, a koji lažan ...
koja je ljubav prava, a koja lažna.. čuvanju iskrenih osmjeha i ljubavi samo za posebne ljude, ljudi su obolijevali. Lica su bila blijeda, oči bez sjaja, a duša, nekako, prazna. Čak se činilo kako teži oblik bolesti imaju oni koji daju više lažne ljubavi i koji, isto takvu, ljubav dobivaju.
Kralj je, i sam teško bolestan, ponovo odlučio posjetiti Dvorskog Mudraca i upitati ga što je, u tako savršenom planu, krenulo po zlu. Pretražio je cio dvorac, sve tajne odaje, ali od Dvorskog Mudraca ni traga ni glasa.
Odjednom Kralj shvati da je prevaren! Kada je malo bolje razmislio od Dvorskog Mudraca je, prvi put, čuo kako je ljubav konačna.
Odmah je dao nalog da se, u Kraljevstvu, spale svi priručnici o lažnoj ljubavi, da se iskorijene svi recepti za stvaranje lažnih osmjeha i uputa o njihovom korištenju.
Na velikoj gozbi, priređenoj u čast pravoj ljubavi, rekao je okupljenima: «Najdraži moji, živjeli smo u zabludi. Mudrac nas je zaveo i obogatio se na našoj naivnosti. No, želim da mu, bogatstvo koje je stekao, donese sreću. Želim da pronađe pravu ljubav i da shvati kako je nikakvo, materijalno, bogatstvo ne može nadomjestiti.
Slobodno se volite iskrenom ljubavlju. Svaka čestica, takve ljubavi, koju poklonite bližnjem, poput grude je, što se kotrlja niz brijeg...Postaje sve veća i veća i veća...Takva vam se vrača i ruši svaku nedaću pred sobom! Živjela ljubav: moćna i beskonačna!».
Jeste li, nekome, danas, rekli «Volim te?»
Njihovo kraljevstvo bila je Zemlja Ljubavi.
U tom Kraljevstvu vladao je red, sklad, spokoj, zajedništvo i zadovoljstvo, a kruna svega bila je ljubav, sto i sam naziv kraljevstva kazuje.
Čim biste, ujutro, otvorili kapke, na prozorima, neko bi vam priskočio u pomoć: «Evo, taaaako, pridržat ću ti.... .»... Drugo nasmiješeno, prijateljsko lice mahnulo bi i doviknulo: «Dan pun ljubavi ti želim, evo, idem u pekaru, želiš li da ti donesem toplog kruha?»...
Čim bi netko uočio neku, tvoju, neispunjenu želju, potrebu...Odmah bi se potrudio da ti se želja ostvari, makar učinio i najsitniji korak da te približi tvom cilju.
Koliko je tko mogao pomoći, pomogao je.. bez pitanja, bez očekivanja «revanša», bez kalkulacija u glavi...
U Kraljevstvu se, svakodnevno, čuo zvonki smijeh i nazdravljanje: «U tvoje zdravlje i sreću, domaćine!», «Za sreću i ljubav mojih gostiju!»...
Stanovnici Kraljevstva stalno su, jedni drugima, odlazili u goste, spravljali zajedničke ručkove, večere, organizirali plesove, društvene igre u kojima su svi dobivali. Nije bilo licemjerja, ljubomore, zlobe i zavisti.
Osmjeh na licu dolazio bi iz srca, ljubav bi došla iz duše. Nije bilo trenutka, u Kraljevstvu, kada se netko nekome ne bi osmjehnuo, kada netko nekome ne bi izjavio ljubavi ili učinio dobro djelo potaknuto, iskrenom ljubavlju prema bližnjem...
Bilo je, u Kraljevstvu i tuge i suza, ne samo radosnica, bilo je i neuzvraćenih ljubavi, ali pre ili kasnije bas svako bi našao srodnu dušu. Kako se ljubav neskriveno davala, tako je bilo lako uočiti tko, prema kome, gaji posebne simpatije. Bilo je lakše naći životnog suputnika, nego u ''našem svijetu'', bas zbog iskrenog iskazivanja najdubljih osjećaja.
No, jednoga dana, Kralj je načuo kako svaki živi čovjek ima ograničen broj osmjeha koji može pokloniti, ograničen broj puta kada smije reći «Volim te»...
Shvatio je da je energija ljubavi konačna, a ne beskonačna kako se činilo...Čovjek ljubav troši dajući je drugima, a kada se isprazne zalihe ljubavi, osoba, teško oboli, a može i umrijeti!!! Jako se zabrinuo.
Razmišljao je, dugo, sta će uraditi. Prestao se osmjehivati Kraljici, prestao ju je grliti «iz čista mira», prošao bi cio dan, a da nije rekao koliko je voli i koliko mu znači.
Vidio je kako se Kraljičino lice uozbiljilo, kako joj se ton glasa promijenio, video je kako skriva suze.
I Kraljica je, svakim danom, sve manje ljubavi i pažnje poklanjala suprugu. Jer kada je čovjek tužan, nesretan, ventili duše, kojima propusta ljubav, zatvore se...
Kralj nije bio zadovoljan. Volio je dobivati ljubav i pažnju, veselili su ga Kraljičini osmjesi... Odlučio je potražiti pomoć Dvorskog Mudraca.
Dvorski Mudrac je odmah ponudio rješenje:
proizveo je lažne osmjehe, lažne činove ljubavi i napisao priručnik kako se njima koristiti. U Kraljevstvu se proširila vijest kako nesebično davanje ljubavi i poklanjanje osmjeha oduzima dane života i kako im Dvorski Mudrac može pružiti pomoć.
Mudrac se preko noći obogatio prodajući lažnu ljubav i priručnike.
Do tada nepoznati osjećaji i stanja zavladali su Zemljom Ljubavi:
ljubomora «Mislim da njoj daješ više prave ljubavi nego meni», «Poklonila si mi lažni osmjeh, a njemu iskreni!!!»;
strah «Sta ako mi niko nikada ne pruži pravu ljubav?!»,
laž «Ma, naravno da ti dajem pravu ljubav!»,
sumnja «Je li njegov osmjeh pravi ili ga je Mudrac tome naučio?»....
Počelo se trgovati ljubavlju: «Voljet ću te iskreno, ako i ti mene tako voliš!», «Poklonit ću ti pravi osmjeh, ako ti meni daš djelić iskrene pažnje!»...
Više nije bilo zajedništva na koje su ljudi u, Zemlji Ljubavi navikli. Počele su se formirati grupice, mala društva. Unutar grupe dijelila bi se iskrena ljubav, a članovima drugog društva pružala bi se ona lažna.
Ali i unutar društva se događalo da se pojavi lažni osmjeh!
Niko ni u koga nije imao povjerenja «Voli li me zaista?», «Daje li drugome pravu ljubav?»...
Mudrac je lažnu ljubav stvorio na sliku i priliku prave. Teško je, od oka, bilo procijeniti koji je osmjeh iskren, a koji lažan ...
koja je ljubav prava, a koja lažna.. čuvanju iskrenih osmjeha i ljubavi samo za posebne ljude, ljudi su obolijevali. Lica su bila blijeda, oči bez sjaja, a duša, nekako, prazna. Čak se činilo kako teži oblik bolesti imaju oni koji daju više lažne ljubavi i koji, isto takvu, ljubav dobivaju.
Kralj je, i sam teško bolestan, ponovo odlučio posjetiti Dvorskog Mudraca i upitati ga što je, u tako savršenom planu, krenulo po zlu. Pretražio je cio dvorac, sve tajne odaje, ali od Dvorskog Mudraca ni traga ni glasa.
Odjednom Kralj shvati da je prevaren! Kada je malo bolje razmislio od Dvorskog Mudraca je, prvi put, čuo kako je ljubav konačna.
Odmah je dao nalog da se, u Kraljevstvu, spale svi priručnici o lažnoj ljubavi, da se iskorijene svi recepti za stvaranje lažnih osmjeha i uputa o njihovom korištenju.
Na velikoj gozbi, priređenoj u čast pravoj ljubavi, rekao je okupljenima: «Najdraži moji, živjeli smo u zabludi. Mudrac nas je zaveo i obogatio se na našoj naivnosti. No, želim da mu, bogatstvo koje je stekao, donese sreću. Želim da pronađe pravu ljubav i da shvati kako je nikakvo, materijalno, bogatstvo ne može nadomjestiti.
Slobodno se volite iskrenom ljubavlju. Svaka čestica, takve ljubavi, koju poklonite bližnjem, poput grude je, što se kotrlja niz brijeg...Postaje sve veća i veća i veća...Takva vam se vrača i ruši svaku nedaću pred sobom! Živjela ljubav: moćna i beskonačna!».
Jeste li, nekome, danas, rekli «Volim te?»
bglavac
edin.kecanovic
