ZATO JER TE VOLIM
Kad si se jutros probudio promatrao sam te i nadao se da ćeš mi se obratiti, uputiti mi makar koju riječ, pitajući me za mišljenje ili zahvaljujući mi za nešto dobro što ti se jučer dogodilo, ali primijetio sam da si bio jako zauzet traženjem robe koju ćeš obući za posao. Nastavio sam čekati dok si još trčao po kući oblačeći se i spremajući, znao sam da bi imao vremena tek da se na trenutak zaustaviš i kažeš mi: “Bok!”; ali bio si prezauzet. Zato sam za tebe osvijetlio nebo, ispunio ga bojama i pjevom ptica da vidim hoćeš li me barem tako čuti, ali ni na to se nisi osvrtao.
Promatrao sam te dok si se spremao na posao i strpljivo sam čekao čitav dan. Pretpostavljam da si, zbog mnogih stvari koje si trebao napraviti, bio previše zauzet da mi išta kažeš.
Kad si se vratio kući, vidio sam umor na tvome licu i pomislio sam da te malo osvježim blagom kišom koja će odagnati taj umor. To je bio moj dar, ali ti si se naljutio i uvrijedio moje ime.
Toliko sam želio da mi pričaš... Ima još toliko vremena, mislio sam. Poslije si uključio televizor. Ja sam te strpljivo čekao dok si gledao televiziju. Večerao si, i uronivši u svoj svijet, ti si ponovno zaboravio popričati sa mnom.
Primijetio sam da si umoran i razumio sam tvoju želju za tišinom. Zato sam spustio sunce i na njegovo mjesto postavio zvjezdani pokrivač. A u njegovom središtu sam upalio jednu svijeću: bio je to prekrasan prizor! Ali ti ništa od toga nisi primijetio.
Kad si išao spavati, poželio si laku noć svojoj obitelji i, kako si legao, gotovo isti trenutak si zaspao. Pratio sam tvoj san glazbom i blagim mislima, a moji anđeli su bdjeli nad tobom. Ali nije važno jer vjerojatno ne bi ni primijetio da sam uvijek tu s tobom.
Imam više strpljenja nego što misliš i bilo bi mi drago da te makar naučim da ti imaš strpljenja s drugima.
Volim te toliko da svakoga dana iščekujem molitvu. Darovi koje sam ti danas dao plod su moje ljubavi prema tebi.
Dobro, opet si se probudio i još jednom ja sam ovdje i čekam, sa svojom ljubavi prema tebi, nadajući se da ćeš mi možda danas moći posvetiti malo svoga vremena. Dobar ti dan!
Tvoj tata Bog
JUHA OD KAMENA
U nekom selu žena je bila iznenađena kada je pred vratima našla stranca, prilično lijepo odjevena, koji je zamolio da mu dadne nešto za jesti. „nažalost“ reče ona, „u ovom trenutku nemam ništa u kući.“ „Ne budi zabrinuta“, odgovori ljubazno stranac. „U svojoj torbi imam kamenu juhu, ako mi dopustiš da je stavim u lonac kipuće vode, napravit ću najukusniju juhu na svijetu. Molim vrlo veliki lonac.“
Žena je bila znatiželjna. Stavila je lonac na vatru i susjedi šapnula tajnu kamene juhe. Kad je voda počela vriti, sve su se susjede skupile da vide stranca i njegovu kamenu juhu. Stranac je spustio kamen u vodu, zatim ju je žlicom slasno kušao i uzviknuo: „Ah, vrlo ukusno! Nedostaje samo krumpir.“
„Ja imam krumpira u svojoj kuhinji“, uzvikne jedna žena. Za nekoliko minuta vratila se s velikom količinom narezanih krumpira koji su bili sasuti u lonac. Tada je stranac ponovno kušao juhu. „Odlično“, reče. Potom melankolično doda: „Kad bismo imali malo mesa, bilo bi ovo ukusno jelo.“
Druga domaćica požuri kući da donese meso što ga stranac zahvalno primi i stavi u lonac. Kad je nanovo kušao juhu, prevrne očima prema nebu i reče. „Ah, ukusno! Kad bismo imali zelenila, bilo bi savršeno, potpuno savršeno.“
Jedna druga domaćica žurno ode kući i vrati se s košarom punom mrkve i luka. Kad je i to bilo stavljeno u lonac, stranac opet okusi mješavinu, te zapovjedničkim glasom naredi: „Sol i začin.“ „Evo, ovdje“, reče domaćica. Tada je došla druga zapovijed. „Zdjele za sve.“ Ljudi su otrčali kućama u potrazi za zdjelama. Neki su sa sobom donijeli i kruh i voće.
Potom su svi sjeli za stol dok je stranac dijelio velike porcije svoje nevjerojatne juhe. Svi su se osjećali čudno sretnima kad su se smijali, razgovarali i kušali svoje prvo istinsko zajedničko jelo. Usred veselja stranac je tiho izašao van, ostavivši za sobom čudotvornu juhu od kamena koju mogu pripremiti svaki put kad žele jesti najbolju juhu na svijetu.
DOBRO U ZLU I ZLO U DOBROM
Kineski seljak i njegov sin od sve imovine imali su samo jednu kobilu. Nekom prilikom kobila im je pobjegla i njihov susjed je došao i rekao im:
- Kakva užasna stvar, kobila vam je pobjegla.
Seljak je na to odgovorio:
- Ne znam da li je loša ili dobra, takav je život.
Sljedećeg dana kobila se vratila i sa sobom dovela čitav čopor divljih konja. Susjedi su se okupili i rekli:
- Kakva velika sreća. Tvoja kobila ti je dovela toliko drugih konja. Sada si bogat čovjek.
A seljak je na to odgovorio:
- Teško je reci da li je to dobro ili zlo. To je život.
Seljakov sin je htio ukrotiti konje i zajahao je jednog. Ali konj ga je zbacio, on je slomio nogu i ostao hrom. Susjedi rekoše seljaku:
- Užasno je to što ti se desilo, da tvoj sin ostane bogalj.
Seljak je odgovorio:
- Ja ne znam da li je to zlo ili dobro. To je život.
Uskoro su vojnici došli u selo i mobilizirali sve mlade ljude sposobne za rat i uzeli su susjedovog sina, ali seljakovog nisu, jer je bio hrom. Tada je susjed rekao:
- Možda vise nikada neću vidjeti svog sina. Ali ti si sretan, tvoj sin je pošteđen.
Seljak je opet odgovorio:
- Ja ne znam da li je to dobro ili zlo. TO JE ZIVOT.
bglavac
edin.kecanovic
