Toplog ljetnog dana jedan je putnik jahao pustinjom. Konj mu je već bio umoran i vrlo žedan, pa su oba bila presretna kad su u daljini ugledala malu oazu... Jer, za putnika ona znači vodu, život.
Ta je oaza bila malo poljoprivredno imanje. Za navodnjavanje se koristila voda iz dubina zemlje, koja se vadila pomoću motorne crpke. Voda je protjecala kroz pojilište samo dok je crpka bila uključena.
Putnik je zamolio seljaka da pusti vodu kako bi se konj mogao napiti. Konj je prišao pojilištu, ali kad je motor zabrujao, trgnuo se i odstupio. Uzalud ga je jahač tapšao i hrabrio da slobodno priđe i da se napije; strah od buke bio je jači. Onda je jahač zamolio seljaka da isključi motor. Buka je prestala i konj je prišao pojilištu, ali sad u njemu nije bilo vode. Na molbu jahača seljak je ponovno uključio crpku, no životinja se ponovno povukla.
Sada je jahač pokušao pokrenuti i napojiti svoga četveronožnog prijatelja i milom i silom.
Budući da ništa nije pomoglo, zamolio je da se crpka isključi.
Nato je seljak rekao putniku: «Prijatelju, ili nauči svoga konja da pije uz ovu buku ili neka nastavi žedan.»
Putnik, to smo mi. Konj je naša sadhana, vježbanje, a voda u oazi je yoga. Buka crpke su naše teškoće i prepreke. A ta buka neće nikad prestati. Kad god imate teškoća, uvijek kad se nešto ispriječi između vas i vježbanja, znajte da to samo crpka radi.
Zato, ili naučite vježbati i razvijati se i uz buku ili ćete ostati žedni.
Ta je oaza bila malo poljoprivredno imanje. Za navodnjavanje se koristila voda iz dubina zemlje, koja se vadila pomoću motorne crpke. Voda je protjecala kroz pojilište samo dok je crpka bila uključena.
Putnik je zamolio seljaka da pusti vodu kako bi se konj mogao napiti. Konj je prišao pojilištu, ali kad je motor zabrujao, trgnuo se i odstupio. Uzalud ga je jahač tapšao i hrabrio da slobodno priđe i da se napije; strah od buke bio je jači. Onda je jahač zamolio seljaka da isključi motor. Buka je prestala i konj je prišao pojilištu, ali sad u njemu nije bilo vode. Na molbu jahača seljak je ponovno uključio crpku, no životinja se ponovno povukla.
Sada je jahač pokušao pokrenuti i napojiti svoga četveronožnog prijatelja i milom i silom.
Budući da ništa nije pomoglo, zamolio je da se crpka isključi.
Nato je seljak rekao putniku: «Prijatelju, ili nauči svoga konja da pije uz ovu buku ili neka nastavi žedan.»
Putnik, to smo mi. Konj je naša sadhana, vježbanje, a voda u oazi je yoga. Buka crpke su naše teškoće i prepreke. A ta buka neće nikad prestati. Kad god imate teškoća, uvijek kad se nešto ispriječi između vas i vježbanja, znajte da to samo crpka radi.
Zato, ili naučite vježbati i razvijati se i uz buku ili ćete ostati žedni.
TUNEL
Zenkai, sin jednoga samuraja, doputuje u Edo i u tome gradu stupi u pratnju nekog visokog službenika. Zaljubi se u njegovu suprugu i bi zatečen na dijelu. U samoobrani ubije službenika, te pobježe s njegovom suprugom. Oboje zatim postadoše kradljivci. Žena, međutim, bijaše toliko pohlepna da Zenkai ubrzo prema njoj počne osjećati duboku odvratnost. Naposljetku je odluči ostaviti te otputuje vrlo daleko, čak u pokrajinu Buzen, gdje postane lutajući prosjak.
Ne bi li okajao vlastiti grijeh, Zenkai odluči u svojemu životu učiniti neko dobro djelo. Kako bijaše čuo za neku opasnu cestu koja je prolazila samim rubom strme litice i na kojoj je već mnogo ljudi našlo ili za dlaku izbjeglo smrt, odluči prokopati tunel kroz planinu. Tako bi danju prosio hranu, a noću marljivo radio na kopanju svojega tunela. Prođe trideset godina, a tunel bijaše dug sedam stotina metara, šest metara visok i devet metara širok.
Dvije godine prije nego što je posao primaknut kraju, sin onog službenika kojeg je ubio otkrije gdje Zenkai prebiva te se odmah uputi onamo, odlučan u namjeri da ga ubije kako bi se osvetio.
- Spreman sam ti dati svoj život - Zenkai. - Ali prvo mi dopusti da završim ovaj posao. Onoga dana kad bude gotov, možeš me slobodno ubiti.
Tako sin stane čekati da osvane taj dan. Prođe već nekoliko mjeseci, a Zenkai je i dalje kopao. Mladić se naposljetku zamori ovako ništa ne radeći te mu se pridruži u kopanju. Nakon godinu i pol što mu bijaše pomagao, počne osjećati divljenje prema snazi Zenkaijeve volje i čvrstini njegova karaktera.
Konačno, tunel bi završen, ljudi bi mogli njime prolaziti i putovati bez opasnosti.
- Sad mi možeš odrubiti glavu - reče Zenkai. - Moj je posao gotov.
Kako bih mogao odrubiti glavu svojemu učitelju? – upita mladić očiju punih suza.
Ne bi li okajao vlastiti grijeh, Zenkai odluči u svojemu životu učiniti neko dobro djelo. Kako bijaše čuo za neku opasnu cestu koja je prolazila samim rubom strme litice i na kojoj je već mnogo ljudi našlo ili za dlaku izbjeglo smrt, odluči prokopati tunel kroz planinu. Tako bi danju prosio hranu, a noću marljivo radio na kopanju svojega tunela. Prođe trideset godina, a tunel bijaše dug sedam stotina metara, šest metara visok i devet metara širok.
Dvije godine prije nego što je posao primaknut kraju, sin onog službenika kojeg je ubio otkrije gdje Zenkai prebiva te se odmah uputi onamo, odlučan u namjeri da ga ubije kako bi se osvetio.
- Spreman sam ti dati svoj život - Zenkai. - Ali prvo mi dopusti da završim ovaj posao. Onoga dana kad bude gotov, možeš me slobodno ubiti.
Tako sin stane čekati da osvane taj dan. Prođe već nekoliko mjeseci, a Zenkai je i dalje kopao. Mladić se naposljetku zamori ovako ništa ne radeći te mu se pridruži u kopanju. Nakon godinu i pol što mu bijaše pomagao, počne osjećati divljenje prema snazi Zenkaijeve volje i čvrstini njegova karaktera.
Konačno, tunel bi završen, ljudi bi mogli njime prolaziti i putovati bez opasnosti.
- Sad mi možeš odrubiti glavu - reče Zenkai. - Moj je posao gotov.
Kako bih mogao odrubiti glavu svojemu učitelju? – upita mladić očiju punih suza.
Nevjerni princ
Živio jednom mladi princ koji je vjerovao u sve osim u tri stvari. Nije vjerovao u princeze, otoke i Boga.
Njegov otac kralj reče mu da tako što ne postoji. Kako u očevoj zemlji nije bilo ni princeza ni otoka a ni znaka o Bogu, mladić povjerova svom ocu.
Ali jednog dana ode on u susjednu zemlju i, na svoje zaprepaštenje, vidje mnoštvo otoka, a na njima čudna i zabrinjavajuća stvorenja, koja se nije usudio imenovati. Dok je tražio čamac priđe mu čovjek u večernjem odijelu.
"Jesu li to stvarni otoci?" upita ga mladi princ.
Naravno da su stvarni odgovori mu čovjek.
A ova čudna bića?
To su prave, pravcate princeze!
Onda mora da i Bog postoji, usklikne princ.
Ja sam Bog! odgovori mu čovjek uz naklon.
Na to mladi princ požuri kući.
Vratio si se - reče mu otac.
Vidio sam otoke i princeze i Boga, reče on prijekorno.
Kralja to ne dirnu: Ne postoje ni pravi otoci, ni princeze ni Bog.
Ali vidio sam ih!
Reci mi kako je Bog bio odjeven!
Bio je u večernjem odijelu.
Jesu li mu rukavi bili zarolani?
Princ se prisjeti da je bilo tako.
Kralj se nasmija: To je odora maga. Prevaren si.
Princ opet ode u susjednu zemlju i na istom mjestu sretne čovjeka u večernjem odijelu.
Moj otac, kralj reče mi tko si ti, negodovao je princ.
Prevario si me, ali nećeš opet. Sad znam da to nisu pravi otoci i princeze, jer si ti mag.
Čovjek se nasmiješi: Ti si taj koji je prevaren, dečko!
U zemlji tvog oca mnogo je otoka i princeza, ali otac te je začarao pa ih ne možeš vidjeti.
Princ se zamišljen vrati doma i kad sretne oca pogleda ga u oči:
Oče, jel' istina da ti nisi kralj, već mag?
Kralj se nasmiješi i zarola rukave: Da sine, samo sam mag.
Onda je onaj čovjek - Bog?
On je drugi mag.
Ali ja moram znati pravu istinu, s onu stranu magije.
Nema takve istine, sine.
Princa to silno ojadi i reče: Ubit ću se.
Kralj čarolijom prizove Smrt, a ona s vrata dade princu znak da je slijedi.
Princ zadrhta, sjeti se lijepih, ali nestvarnih otoka i nezbiljskih, ali divnih princeza.
Pa, dobro, reče: Mogu to podnijeti.
Vidiš sine moj, reče kralj, i ti sad postaješ mag.
A pouka glasi, cijeli život je magija.
Njegov otac kralj reče mu da tako što ne postoji. Kako u očevoj zemlji nije bilo ni princeza ni otoka a ni znaka o Bogu, mladić povjerova svom ocu.
Ali jednog dana ode on u susjednu zemlju i, na svoje zaprepaštenje, vidje mnoštvo otoka, a na njima čudna i zabrinjavajuća stvorenja, koja se nije usudio imenovati. Dok je tražio čamac priđe mu čovjek u večernjem odijelu.
"Jesu li to stvarni otoci?" upita ga mladi princ.
Naravno da su stvarni odgovori mu čovjek.
A ova čudna bića?
To su prave, pravcate princeze!
Onda mora da i Bog postoji, usklikne princ.
Ja sam Bog! odgovori mu čovjek uz naklon.
Na to mladi princ požuri kući.
Vratio si se - reče mu otac.
Vidio sam otoke i princeze i Boga, reče on prijekorno.
Kralja to ne dirnu: Ne postoje ni pravi otoci, ni princeze ni Bog.
Ali vidio sam ih!
Reci mi kako je Bog bio odjeven!
Bio je u večernjem odijelu.
Jesu li mu rukavi bili zarolani?
Princ se prisjeti da je bilo tako.
Kralj se nasmija: To je odora maga. Prevaren si.
Princ opet ode u susjednu zemlju i na istom mjestu sretne čovjeka u večernjem odijelu.
Moj otac, kralj reče mi tko si ti, negodovao je princ.
Prevario si me, ali nećeš opet. Sad znam da to nisu pravi otoci i princeze, jer si ti mag.
Čovjek se nasmiješi: Ti si taj koji je prevaren, dečko!
U zemlji tvog oca mnogo je otoka i princeza, ali otac te je začarao pa ih ne možeš vidjeti.
Princ se zamišljen vrati doma i kad sretne oca pogleda ga u oči:
Oče, jel' istina da ti nisi kralj, već mag?
Kralj se nasmiješi i zarola rukave: Da sine, samo sam mag.
Onda je onaj čovjek - Bog?
On je drugi mag.
Ali ja moram znati pravu istinu, s onu stranu magije.
Nema takve istine, sine.
Princa to silno ojadi i reče: Ubit ću se.
Kralj čarolijom prizove Smrt, a ona s vrata dade princu znak da je slijedi.
Princ zadrhta, sjeti se lijepih, ali nestvarnih otoka i nezbiljskih, ali divnih princeza.
Pa, dobro, reče: Mogu to podnijeti.
Vidiš sine moj, reče kralj, i ti sad postaješ mag.
A pouka glasi, cijeli život je magija.
Izgubljeni dan
Bila u jednom gradu jedna ulica u kojoj su se nalazili samo dućani. Vlasnici dućana živjeli su i radili u korektnim i poštenim uvjetima. Svakog dana u isto vrijeme svi su zajedno otvarali i zatvarali svoje dućane a zatim odlazili svojim kućama.
Jedan od vlasnika svake je večeri, dok je zatvarao dućan, govorio:
- Izgubih još jedan dan.
Kako se ponavljalo iz večeri u večer, njegove kolege su zaključile da mu trgovina slabo ide, i sa namjerom da pomognu svom kolegi, dogovore se da sutradan svi šalju mušterije u njegov dućan, ne bi li i njemu malo krenulo.
Tako je i bilo. Sutradan, kad god bi tko naišao nešto kupiti, svi vlasnici su ga slali u taj dućan.
Kad je došlo vrijeme da se dućani zatvore, taj isti vlasnik je ponovo zatvarajući vrata svog dućana izgovorio:
- Izgubih još jedan dan.
- Pa, sad si pretjerao, povikaše u isti glas ostali vlasnici, - cijelog dana smo sve mušterije slali da kupuju samo kod tebe, a tebi opet malo iako si zaradio koliko svi mi zaradimo drugim danom!
- E, prijatelji moji odgovori im stari prodavač, Imam ja novaca da kupim i vas i vaše dućane, nije stvar u novcima. Novaca je bilo i bit će ih, ali se ovaj, ovakav današnji dan koji je završio, nikad više neće ponovno vratiti.
Jedan od vlasnika svake je večeri, dok je zatvarao dućan, govorio:
- Izgubih još jedan dan.
Kako se ponavljalo iz večeri u večer, njegove kolege su zaključile da mu trgovina slabo ide, i sa namjerom da pomognu svom kolegi, dogovore se da sutradan svi šalju mušterije u njegov dućan, ne bi li i njemu malo krenulo.
Tako je i bilo. Sutradan, kad god bi tko naišao nešto kupiti, svi vlasnici su ga slali u taj dućan.
Kad je došlo vrijeme da se dućani zatvore, taj isti vlasnik je ponovo zatvarajući vrata svog dućana izgovorio:
- Izgubih još jedan dan.
- Pa, sad si pretjerao, povikaše u isti glas ostali vlasnici, - cijelog dana smo sve mušterije slali da kupuju samo kod tebe, a tebi opet malo iako si zaradio koliko svi mi zaradimo drugim danom!
- E, prijatelji moji odgovori im stari prodavač, Imam ja novaca da kupim i vas i vaše dućane, nije stvar u novcima. Novaca je bilo i bit će ih, ali se ovaj, ovakav današnji dan koji je završio, nikad više neće ponovno vratiti.
Žabice
Bila je jedna grupa žabica koje su se željele natjecati. Željele su izaći na veoma visoku kulu pa im je došlo mnogo gledatelja dati podršku.
Utakmica je počela.
Ali...
Niko od prisutnih gledatelja nije vjerovao da će neka žabica uspjeti doći do vrha kule.
Klimali su glavama i govorili:
”Joj, to je veoma naporno, nikada neće uspeti!”
ili:
”Ma neće uspjeti, kula je veoma visoka!”
Žabice su počele zaostajati,
osim jedne, koja je brzo puzila, sve više i više.
Gledatelji su vikali:
”To je veoma naporno! Nemoguće je tako visoko dospjeti!”
Jedna po jedna, žabice su odustajale i okretale se natrag,
osim jedne koja je ustrajno išla naprijed i uopće se nije htjela predati!
Na kraju je svaka odustala, osim ove jedne žabice koja se sama i s velikim ambicijama popela na vrh kule!
Ostale žabice, kao i gledatelji, željeli su saznati kako je uspjela baš ona uraditi ono što su ostali smatrali nemogućim.
Jedan gledatelj je pristupio žabici i zapitao je kako je uspjela skupiti toliko snage i volje da stigne do samog vrha.
Tada se ispostavilo da je pobjednička žabica gluha!
Dakle, i od žabica se može naučiti:
Nikad nemoj slušati one ljude koji su negativni i pesimisti, jer ti uzimaju najbolje čežnje i snove koje imaš u svojoj duši!
Uvijek misli na snagu riječi, jer sve što čuješ ili čitaš utječe na tvoja djela!
Utakmica je počela.
Ali...
Niko od prisutnih gledatelja nije vjerovao da će neka žabica uspjeti doći do vrha kule.
Klimali su glavama i govorili:
”Joj, to je veoma naporno, nikada neće uspeti!”
ili:
”Ma neće uspjeti, kula je veoma visoka!”
Žabice su počele zaostajati,
osim jedne, koja je brzo puzila, sve više i više.
Gledatelji su vikali:
”To je veoma naporno! Nemoguće je tako visoko dospjeti!”
Jedna po jedna, žabice su odustajale i okretale se natrag,
osim jedne koja je ustrajno išla naprijed i uopće se nije htjela predati!
Na kraju je svaka odustala, osim ove jedne žabice koja se sama i s velikim ambicijama popela na vrh kule!
Ostale žabice, kao i gledatelji, željeli su saznati kako je uspjela baš ona uraditi ono što su ostali smatrali nemogućim.
Jedan gledatelj je pristupio žabici i zapitao je kako je uspjela skupiti toliko snage i volje da stigne do samog vrha.
Tada se ispostavilo da je pobjednička žabica gluha!
Dakle, i od žabica se može naučiti:
Nikad nemoj slušati one ljude koji su negativni i pesimisti, jer ti uzimaju najbolje čežnje i snove koje imaš u svojoj duši!
Uvijek misli na snagu riječi, jer sve što čuješ ili čitaš utječe na tvoja djela!
bglavac
irida
edin.kecanovic
