Pogled s one strane...

Mladi par se doselio u ulicu.
Sljedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila svoju susjedu kako širi rublje.

"Kako joj je prljavo rublje..." – rekla je.
"Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala. Uopće ne zna prati!"

Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao.

Svaki put kada bi susjeda širila rublje, komentar bi bio isti…

Mjesec dana kasnije, žena je bila u čudu,
kada je jedno jutro vidjela kako je susjedino rublje čisto,
rekla je mužu:
"Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je naučio?"

Muž joj odgovori:

"Niko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore. .."

Tko se raduje djetetu

Tko se raduje djetetu
raduje se životu.

U dječjim očima sjaji
radosna vijest.
U dječjim je srcima sjećanje
na izgubljeni raj.

Osmjehneš li se djeci, ona uzvrate osmjehom.
Osmjehneš li se odraslim, oni će zapitati:
Zašto se ovaj smije?

Umre li dijete u čovjeku,
umire čovjek,
a s njime i svi snovi.
Svijet postaje pustinja.

Pogledaj u dječje oči
i vidjet ćeš Boga.
San Sanjao sam da razgovaram sa Bogom.
- Dakle , ti bi razgovarao sa mnom? - reče Bog.
- Ako imaš vremena - rekoh

Bog se nasmiješi.
- Moje vrijeme je vječnost. Što si me htio pitati?
- Sta te najviše iznenađuje kod ljudi?

Bog odgovori:
- Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a zatim ponovo žele biti djeca.
- Što troše zdravlje da bi stekli novac, a zatim troše novac da bi vratili zdravlje.
- Što razmišljaju tijesno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost, na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti.
- Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umru, kao da nikada nisu živjeli.

Bog me uze za ruku. Ostadosmo u tišini.
Onda upitah:
- Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da nauče tvoja djeca?

Osmjehujući se, Bog odgovori:
- Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti.
- Da nauče da nije najvrednije ono što imaju, nego tko su u svom životu.
- Da nauče kako se nije dobro uspoređivati sa drugima ...
- Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kome
najmanje treba.
- Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno biće, a zatim su potrebne godine da se izlijeći.
- Da nauče opraštati, tako da sami opraštaju.
- Da shvate kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju reci, ni pokazati.
- Da nauče da se novcem ne može kupiti sve.
- Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito.
- Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... ali ipak ih voli.
- Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.

- Ljudi će zaboraviti što si rekao.
- Ljudi će zaboraviti što si učinio.
- Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima probudio.

MISLIM NA TEBE
Netko je mario

1930-ih mladi je putnik istraživao Francuske Alpe.
Naišao je na veliku pustu dolinu. Bila je suha, doimala se zabranjena, izgledala je ružno. Bila je jedno od onih mjesta na kojem se ne želiš zaustavljati.

Tada, odjednom, mladi se je putnik šokirao.
Nasred ove pustopoljine u sredini ničega nalazio se stariji čovjek, pognutog hoda. Na leđima mu je bila vreća žireva. U ruci mu je bila veliki željezni štap.

Čovjek je koristio štap kako bi napravio rupe u zemlji. Tada bi iz vreće uzeo žir i stavio ga u rupu.

Kasnije je starac rekao pustolovu :
- “Posadio sam više od stotinu tisuća žireva. Vjerojatno će samo njih desetina izrasti“ .Rekao je da su mu žena i sin umrli, te je na ovakav način odlučio provesti svoje posljednje godine.
- „Želim učiniti nešto korisno“ rekao je.

Nakon dvadeset i pet godina sada već ne toliko mladi putnik vratio se na istu pustopoljinu.
Ono što je vidio zapanjilo ga je, nije mogao vjerovati svojim očima. Zemlja je bila napučena predivnom šumom, 2 milje širokom i 5 milja dugačkom. Ptice su pjevale, životinje su se igrale, a divlje je cvijeće zamirišalo zrak.

Putnik je stajao tamo prisjećajući se one pustoši koju je prije vidio; sada je tu stojala predivna šuma – samo zato jer je netko mario.

Banka sjećanja

Jedan čovjek star 92 godine, mali, dobro držeći i ponosan, koji je svakog jutra u osam sati bio komplet obučen, sa modernom frizurom i savršeno obrijan, iako je skoro sasvim slijep, danas se doselio u starački dom.
Njegova 70-to godišnja žena skoro je umrla i time selidbu u dom učinila neophodnom.
Poslije mnogo sati strpljivog čekanja u holu doma, ugodno se nasmiješio kada su mu rekli da mu je soba spremna.
Dok je upravljao svojom hodalicom ka liftu, opisao sam mu njegovu malu sobu, uključujući i rolete koje su bile na prozoru.
"Sviđa mi se" rekao je sa entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novo štene.
"Gosp. Johns, još uvijek niste vidjeli sobu, pričekajte još malo."
"To nema nikakve veze s ovim" odgovorio je.
"Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Da li će mi se sviđati soba ne zavisi od toga kako je raspoređen namještaj, već kako ja rasporedim svoje misli...Već sam odlučio da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim.
Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa dijelovima tijela koji više ne rade, ili mogu ustati izkreveta sretan zbog onih koji još uvijek rade.
Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam odložio baš za ovo doba svog života. Starost je kao bankovni račun. Sa njega podižete ono što ste uložili.
Moj savjet vam je da uložite mnogo sreće u banku sjećanja!
Hvala vam za vaš dio u banci sjećanja. Ja još uvijek ulažem!!"

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću:

1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.