Bijaše to jednom davno, kada su se kraljevstva prostirala širom zemlje, i kada  nisu postojali ratovi i utvrde.

Svatko je slobodno kraljevao u svom kraljevstvu. Ne samo ljudi, nego i životinje.

Postojala su kraljevstva lavova, miševa, medvjeda, lisica, žaba..

E, kod žaba se zaustavljam.

U tom kraljevstvu, vladala je jedna velika, napuhana žaba, koja je toliko bila zaljubljena u sebe, da je od svih svojih podanika tražila da joj se dive.

Umislila je da je zapravo začarana kraljevna, po koju će doći jednom kraljević, poljubiti je, i pretvoriti je u biće neizmjerne ljepote, zapravo, žaba se nije mogla pomiriti sa istinom da nije ništa drugo, nego obična napuhana skakutavica, željna pažnje drugih, jer je zapravo bila slaba i nesigurna u sebe, otkad se pojavila na tronu.

Uživala je kad su je obožavali, pisali joj sonete, sve je to ona uredno čuvala u svom trezoru, da bi gostima koji dođu, pokazivala koliko je omiljena i posebna.

Tu i tamo bi održavala susrete, na kojima je okupljala svoje obožavatelje, i čitala im pjesme o sebi..

Bilo je tu i nekih pjesama koje nije ona stvorila, ali, tko će znati??

Vješta u svom napuhivanju,svoje podanike je uspjela uvjeriti da ne postoji netko kao ona,i tako je njeno kraljevstvo živjelo svoj život.

Dok se slučajno nije pojavio jedan princ, koji je bio daleko od svog kraljevstva,a koji je došao, da žabi otvori oči, i suoči je sa istinom:

da se nikada neće pretvoriti u kraljevnu, jer je to što jest- obična žaba, kojoj će napuhivanje jednom doći glave..

Žaba je imala čudesnu moć, da trenutno slatkorječivošću omađija svaku pridošlicu, pa je tako i princ, susrevši je na tronu, na trenutak povjerovao da pred sobom zapravo ima začaranu kraljevnu.

No, kad je progovorila svojim kreketavim glasićem, brzo je došao k sebi..

"Hoćeš li me poljubiti"?-pitala ga je.

i nastavila:

"Ili mi napisati pjesmu o mojoj ljepoti?. Naime, ja sam ti lijepa od glave do pete, pogledaj moje divno tijelo, njegovano i lijepo, nožice, tanke i vitke.. Kažu da mi nema ravne. Svatko tko me vidi,zaljubi se u mene.."

Princ je odgovorio:

"Nisam zato došao. 

Nisam stihoklepac, i nemam namjeru da te hvalim, i dajem ti nadu u nešto što ne može biti.

Došao sam da ti kažem da si obična, najobičnija žaba, koja nikad neće postati kraljevna, i koja svoje podanike drži u obmani, uvjeravajući ih u nešto što sa stvarnošću veze nema.

Ali biti obična, normalna žaba, ima i prednost. Pomirit ćeš se sa sobom i svijetom, prestati se napuhivati i sve ode pjevane tebi u čast, bacit ćeš u vatru, jer su samo kamen spoticanja za tvoj život.."

Žaba je prvo pozelenila,pa poplavila, napuhivala se, napuhivala, (ovaj puta od ljutnje), i dok je došla do glasa, želeći narediti da princa smaknu, on je već bio daleko.

Da li je shvatila samu sebe, ili se nastavila napuhivati, ne znam.

Ne znam da li se princ vratio kući, ili je još u kraljevstvu lisica.

Kažu da je tamo uspio pripitomiti jednu, ali je nije htio povesti sa sobom kući. Nazivali su ga malim princom, jer nikad nije želio  nikakve titule.

I tu priča završava.

Čula sam je nedavno.

I vjerujem da je istinita.