Bilo jednom jedno Vrijeme.. Vrlo tiho se došuljalo u prostore gdje nikad nitko o njemu nije išta znao, niti ga je ikad itko spominjao..Ljudi su štovali bezvremenost, i ljubili neograničenost..

A Vremenu izvan  bezvremena to nikako nije išlo pod ruku..

Kako vladati nekim ako ga ne ograničiš vremenom?

Vrijeme se vrtilo u svom krugu, razmišljajući kako da taj krug zatvori zauvijek u ljudskoj sferi beskonačnosti..

I pronašlo je način:

Ljude će uvjeriti da je konačnost ograničena vremenom, jedina istina, i tako ih  zarobiti u vlastiti, neraskidivi kotač svoje vrtnje..

Prvo je trebalo ograničiti bezvremene duše, kojima se u šarenom omotu  ljupkih obećanja, govorilo da slušaju tijela, koja će ih naučiti ono što one, kao ne znaju...

Ali pri tom, mnoge duše su upale u zamke..Zaboravile su da je samo tijelo ograničeno vremenom, i sa njim izgubile svaku vezu..

I tako..tijela su preuzimala kormilo na barčicama duše i sve više upadala u krug vremena..

A vrijeme je likovalo..Pobjedonosno i samouvjereno...Postalo je Gospodar i na svome tronu gledalo kako bezvremenost gubi bitku...

Vrijeme je uživalo u svom krugu, ne primjetivši  da  zapravo, više nema oblik kruga.. Tanana i čvrsta ruka Bezvremenog Univerzuma počela ga je savijati, i dok je Vrijeme shvatilo da više nije Gospodar, bilo je kasno.. Pobjedonosni i čvrsti krug, sada je bio  savršena osmica..Put kojim se slobodno, svojom voljom možemo kretati putevima postojanja..

Gore ili dolje, više ili niže, sve je ovisilo o želji duše..

Ona je postala sama svoj Gospodar vlastitog vremena..

Da li je to opet vraćanje bezvremenosti, ili samo način putovanja bez zapreka na putu?

To i nije toliko važno..

Bilo jednom jedno Vrijeme...