Na rubu tamne šume, dok je noćno nebo titralo mirijadama sjajnih zvijezda, srelo se troje bića: starina-mudrac, oholi bogataš i malena krijesnica Mirilajla..Svi troje su bili ovdje sa istom namjerom: da sačuvaju vječno svjetlo, jer se govorilo da će tama prekriti zemlju, tama toliko gusta, da će jedino posvećeni oganj moći gorjeti..

Prvi je progovorio mudrac:

"Ja sam sakupio mudrost vjekova..I moje svjetlo jednostavno..mora gorjeti..Moja snaga duha održat će ga vječnim i ljudi će u mene gledati kao u Boga..Zapravo, ja to u dubini jesam.."

Iza njega javio se bogataš:

"Ma daj, starino, sve su to prazne priče..Udaranje u mjed koji samo odzvanja i ječi, a od toga nikakve koristi..Ja sam kupio baklju koju su načinili najveći znanstveni umovi svijeta..Platio sam je novcima o kojima ti samo možeš sanjati..Ali nije mi žao..Ljudi će me poštovati još više..Ja ću biti cijenjen,i najvjerovatnije vođa svih..Takvog vođu samo se poželjeti može.."

Krijesnica je šutjela..Nije imala što reći.

Odjednom je zapuhao vjetar..Toliko snažan, da se krijesnica morala skriti u obližnju pećinu koja je bila blizu..Tama se spustila, gušća od svake noći koja je bila doživljena..

Baklja mudraca i bogataša ugasila se u trenutku.. Uronivši u mrak i ne vidjevši prst pred okom, uplašili su se i počeli zapomagati..

Krijesnica je doletjela do njih i u trenu svojim sitnim žiškom osvijetlila put kojim su došli do sigurnosti špilje..

"Kako tvoje malo svjetlo može pobijediti ovoliki mrak?" -upitali su je..

"Ja ne razmišljam o veličini..Ja jednostavno, zasvijetlim kad je potrebno zasvijetliti..Vi ste se našli na mom putu i ja sam bila tu..Za mene ne postoji određivanje trenutka ni razmišljanje o tome što će drugi reći o veličini moga svjetla..Ja sam rođena da svijetlim, i to i činim..Ja sam jednostavno, to što jesam."