Bio jedan siromašan čovjek i mao je puno djece. Teško su živjeli, svakog dana su sa strepnjom očekivali sutrašnji dan i nešto novo i bolje. Vjerovao je siromašni čovjek u priču o Isusu koju su mu pričali drugi ljudi, susjedi, prijatelji. Kažu, Isus nikada nije dao da trpi onaj tko u Njega vjeruje. Uvijek je pomagao siromašnima, bolesnima, tužnima i nesretnicima...

Tako je siromašni čovjek, i ovoga jutra, kao i svih prethodnih krenuo do svojeg uobičajenog mjesta, do kontejnera za smeće u blizini kuće, gdje je svakodnevno tražio korisne stvari. Našao bi tako plastične boce, ostatke kruha... Bilo je tu i cipela, komada odjeće... znalo se naći svega... Uzorno je stavljao stvari u torbe i spremao se da krene prema domu, bilo je vrijeme da i djeca koja su ga željno čekala kod kuće nešto pojedu....

Dok je tako kopao po smeću cijelo vrijeme se molio; dragi Isuse, obećao si da ćeš pogledati na nas sirotinju, da ćeš se brinuti o nesretnima, jadnima, bolesnima, svakog dana  zazivam Tvoje ime, molim se i tražim Tvoju milost. Pa gdje si?

Dok je on tako molio, već se spuštao mrak. Iz daljine ugleda sjenu, što se više približavala, sve više je razaznavao lik čovjeka kojeg nikada do sada nije vidio.

Čovjek mu se približi i obrati mu se; Evo me, zvao si me? Siromašni čovjek počne poskakivati od sreće, sam sebi ne vjerujući da mu se molitva zaista ispunila i da je Isus došao pred njega. Obrati mu se; trebam Tvoju pomoć, siromašan sam čovjek, djeca gladna, vidiš kako se svakoga dana mučim i kopam po smeću!

Dobro, kaže Isus, što ćeš ti meni dati?

Ja Tebi? Čovjek pomisli da se sigurno radi o nekoj varalici, pa on je tražio Isusa DA ON NJEMU POMOGNE I NEŠTO DA, a ne da Isus traži od Njega. Ipak zavuče ruku u vrećicu i pokuša naći nešto što bi Isusa možda zadovoljilo. Kopajući tako po vrećici nađe zrno riže i sav sretan pruži ruku prema Isusu - kaže; evo, ovo sam našao i to Ti mogu dati. Kaže Isus, dobro, okrene se i ode.....

Dođe siromašni čovjek kući, a putem do kuće razmišljao je kako se baš i nije dobro proveo sa Isusom. Očekivao je puno više milosti i razumijevanja. Kad je ušao u kuću, kao i svakog dana istrese sadržaj vrećica na stol, i začuđen, ugleda na stolu zrno zlata, veličine one riže koju je dao malo prije Isusu.

Uzme sad puno veći komad kruha iz vrećice, počne zazivati Isusa, dođi, i ovo bih Ti dao, sve u nadi da bi se i taj komad kruha pretvorio u zlato - dođi, molim Te.

No nije bilo odaziva.  Svojom uskogrudnošću je i sam sebi zapriječio put do blagostanja i sreće.....